Ako je ikoji događaj u posljednje vrijeme, i kao senzacija i kao povod za razne špekulacije, zaokupio pozornost cijeloga svijeta, zacijelo je to odricanje Pape Benedikta XVI. od položaja pontifexa maximusa ili vrhovnog vjerskog poglavara Katoličke crkve. Budući je Crkva, kao crkvena institucija, i Vatikan, kao mala, ali u međunarodnim odnosima vrlo utjecajna država, vrlo uvjetno rečeno, u svojevrsnoj „personalnoj uniji", jer je vrhovni poglavar Crkve ujedno i državni, dakle svjetovni poglavar jedne države, ne treba dodatna mistifikacija ovog Papinog čina, a da bi isti pobudio toliku pozornost.

Ratzingerova karijera 

Prije nego što je 19. travnja 2005. izabran za 264. nasljednika Svetog Petra, Joseph Alois Ratzinger za svećenika je zaređen 1951. godine ( zajedno s bratom Georgom). Teologiju je doktorirao 1953. godine i četiri godine kasnije postao je redoviti sveučilišni profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Predavao je na četiri sveučilišta, te je kao profesor bio jako omiljen i imao vrlo posjećena predavanja.

Kao uvaženog i uglednog teologa, 27. lipnja 1977. godine, Papa Pavao VI. imenovao ga je za kardinala, a četiri godine kasnije, 1981. godine, Papa Ivan Pavao II. postavio ga je za pročelnika Kongregacije za nauk vjere - dužnost koju je prije njega obnašao hrvatski kardinal Franjo Šeper. Kao pročelnik Kongregacije, Ratzinger je preispitivao, branio i potvrđivao katolički nauk u svezi mnogih aktualnih tema.

Poruka imena i grba

Kao 265. papa, Ratzinger je uzeo ime Benedikt XVI. što je, kod prvog pojavljivanja nakon izbora za papu objasnio riječima: "Ispunjen osjećajima strahopoštovanja i zahvaljivanja, želim govoriti o tome zašto sam izabrao ime Benedikt. Prvo, sjećam se Pape Benedikta XV., koji je bio hrabri prorok mira, vodio je Crkvu kroz turbulentna vremena rata. U njegove stope stavljam svoju službu kao službu pomirenja i sklada među ljudima. Osim toga, sjećam se sv. Benedikta Nursijskog, suzaštitnika Europe, čiji život podsjeća na kršćanske korijene Europe."

Izbor grba u kojem nema tipične papinske tijare, već je zamijenjena običnom biskupskom mitrom, odmah je pokazao njegovu usmjerenost na veću duhovnu ulogu i duhovni autoritet u Crkvi i određeni odmak od svjetovne papinske vlasti koju kao državni poglavar ima. Školjkom, Jakobovom kapicom, naznačio je putujuću Crkvu (kako ju formulira II. Vatikanski koncil) ali i podsjetnik na mudrost Svetog Augustina o ograničenosti ljudskog uma pred tajnom Trojedinog Boga, do koje je ovaj došao igrajući se školjkom na morskom žalu. Heraldički simbol crnog Moroa na njegovom grbu povezan je s Freisingom u Njemačkoj, prvom mjestu njegove nadbiskupske službe a prikazuje afričkoga roba s krunom u glavi, što simbolizira oslobođenje od grijeha i jednakost svih pred Bogom. Korbinijanov medvjed (ne smije se zamijeniti s cijenjenim korbinijanskim pivom!) simbolizira i težinu službe koju je bio preuzeo i ideal promjene od života čovjeka - zvijeri u život čovjeka - Božjeg djeteta.

Abdikacija ili odreknuće vlasti

Abdikacija Pape Benedikta XVI. i njegovo posljednje pojavljivanje pred masom od preko dvjesto tisuća vjernika na Trgu Svetog Petra u Rimu, kao i oproštaj od njega, dirnuli su vjernike katolike širom svijeta kao i vjernike u Hrvatskoj koju je, pod geslom "Zajedno u Kristu", posjetio 4. i 5. lipnja 2011. godine, pa i vjernike iz brodsko-posavskog kraja.

Vrijeme će pokazati kakav i koliki utjecaj na Crkvu je ostavio relativno kratak pontifikat Benedikta XVI. Pa i ovaj njegov potez. Ono što se, bez ustručavanja, pa i u svjetlu njegovog odricanja od službe, već sada može reći - prihvaćanjem dužnosti vrhovnog poglavara Crkve bio je preuzeo veliki teret i veliku odgovornost i ne manje hrabrosti trebalo je za ovaj njegov posljednji čin u toj ulozi.

Pridružujemo se onim, ne samo vjernicima, koji cijene Papin značaj u svijetu i koji mu, sada, žele da kao Benedikt, papa u miru, ispuni svrhu svojeg povlačenja na način kako si je to zamislio.