PROJEKTIRANJE objekata na križanju Osječke ulice i željezničke pruge u Slavonskom Brodu započeto je početkom 2008. godine, dok je Osječka ulica bila u nadležnost Županijske uprave za cesta Brodsko-posavske županije kao županijska cesta Ž4211.

Na zahtjev tadašnjeg investitora, izrađena su idejna rješenja razmatranih varijanti: nadvožnjak ili podvožnjak. Usvojeno je idejno rješenje podvožnjaka u Osječkoj ulici budući da varijanta nadvožnjaka nije zadovoljavala uvjete tehničke i pravne legislative. Naime, odbačena je iz razloga što je niveleta nadvožnjaka bila na visini od oko 11 metara iznad okolnog terena te bi nagibi rampi nadvožnjaka bili prestrmi.

Tijekom 2008. godine Osječka ulica prelazi u nadležnost Hrvatskih cesta d.o.o. i postaje državna cesta D423. Pred kraj te godine, Hrvatske ceste raspisuju javni natječaj za projektiranje idejnih i glavnih projekata objekata na križanju državne ceste D423 (Osječke ulice) i željezničke pruge u Slavonskom Brodu te sklapaju ugovor za projektiranje s Institutom IGH d.d.

Lokacijska dozvola izdana je u rujnu 2010. godine, a potvrda glavnog projekta u veljači 2013. godine. Glavni projekt sastojao se od 26 knjiga.

Ovaj kompleksni projekt obuhvatio je i povezao gotovo sve tehničke struke koje se mogu pojaviti u graditeljstvu. Pri izradi projektne dokumentacije primijenjeno je stotine tehničkih i pravnih regula koje su u konačnici i zadovoljene.

Pedesetak inženjera sudjelovalo je u projektiranju i izgradnji objekta

U kolovozu 2014. godine započeli su radovi na izgradnji podvožnjaka u Slavonskom Brodu. Tijekom izgradnje, usvojena projektirana tehnologija izvođenja radova, na prijedlog izvođača radova, mijenja se novom tehnologijom koja znatno utječe na dinamiku izvođenja radova i ekonomski je prihvatljivija.

Po izradi novih projekata podvožnjaka i pothodnika pokreće se novi upravni postupak izmjene i dopune potvrde glavnog projekta. Pravomoćna potvrda izdana je u listopadu 2015. godine. U travnju 2016. izdana je privremena uporabna dozvola za podvožnjak na križanju državne ceste D423 (Osječke ulice) i željezničke pruge u Slavonskom Brodu.

Zajedno sa mnom, kao glavnim projektantom (Glavni projektant iz Zakon o gradnji /NN153/13/, članak 52.: ''Ako u projektiranju sudjeluje više projektanata, za cjelovitost i međusobnu usklađenost projekata odgovoran je glavni projektant'') te projektantom projekta trase ceste i projekta prometne opreme i signalizacije, na izradi glavnih projekata sudjelovao je 21 inženjer (potpisnici knjiga) različitih struka te sigurno još 30-tak suradnika inženjera.

Ovaj kompleksni projekt obuhvatio je i povezao gotovo sve tehničke struke koje se mogu pojaviti u graditeljstvu. Pri izradi projektne dokumentacije primijenjeno je stotine tehničkih i pravnih regula koje su u konačnici i zadovoljene.

Od samog početka projektiranja,samo jedan problem bio je uzrok stotinama drugih, a to je prostorna ograničenost. Za uspješnu realizaciju ovakvog infrastrukturnog objekta nađeno je ispravno tehničko rješenje, bez otkupa i rušenja 20-tak stambenih i 40-tak pomoćnih objekata. Nadam se da su toga svjesni i građani Slavonskog Broda koji koriste podvožnjak i pothodnik.

Ovo što se danas može vidjeti na mjestu podvožnjak i pothodnika samo je jedan dio onoga što je projektirano i izvedeno. Oko i ispod objekata podvožnjaka i pothodnika izvedeni su deseci kilometara raznih vodovodnih, plinskih, elektro, telekomunikacijskih i kanalizacijskih instalacija koje su također utjecale na tehničko rješenje i izgled objekata.

Tlocrtno, cijelo rješenje pothodnika bi se možda i moglo 'ugurati', ali pristupi okolnim kućama ne bi bili mogući te bi većina instalacija (šahtova) i kućnih priključaka oko pothodnika i podvožnjaka bila u zraku.

Prostor je uvjetovao tehničko rješenje

S obzirom na mnoge kritike koje su upućene na izgled i tehničko rješenje cjelokupnog projekta, iznijet ću nekoliko tehničkih podataka vezanih uz podvožnjak i pothodnik na koje se odnosi najviše kritika:

Prvo. Širina podvožnjaka (od zida do zida) je 8.00 m isto kao i širina kolnika Osječke ulice na kojoj su uz prometne trakove i trake za bicikliste.

Drugo. Širina prometne trake je 3,30 m tj. širina kolnika je 6,60 m isto kao i širina prometnih traka na ostalim dijelovima Osječke ulice, što je šire od većine ulica u gradu.

Treće. Veličina stuba, koje određuju nagib stubišta, su: visina stube 15 cm (visina stuba u postojećim stambenim zgradama i kućama je najčešće 17,5 cm); širina nastupne plohe 33 cm (ako stavimo veću širinu smanjuje se nagib, ali javlja se među korak na istoj stubi ili ako je širina veća od 60 cm na iduću stubu zakoračujete uvijek istom nogom), a uz sve navedeno, s južne strane pruge, imamo problem s prostornim ograničenjem.

Četvrto. Rampe za invalide i roditelje koji guraju dječja kolica imaju nagib od 5% i moraju imati odmorišni podest najmanje dužine od 150 cm na svakih 6 m dužine rampe (po pravilniku) što znači da bi se spustili u pothodnik (visinska razlika 4,20 m) moramo imati rampe dužine 105 metara s oboje strane željezničke pruge (prostorno ograničenje)

Peto. Rampe za pješake imaju nagib od 10% (vožnja biciklom na takvom uzdužnom nagibu je vrlo naporna tj. za mnoge nemoguća) i maksimalna visina između odmorišta ne smije biti viša od 4 m (pravilnik) što znači da dužina rampe iznosi 43,50 metra s obije strane pruge te moraju biti u zatvorenim prostoru (zbog zimskih uvjeta korištenja).

Tlocrtno, cijelo rješenje pothodnika bi se možda i moglo ugurati, ali pristupi okolnim kućama ne bi bili mogući te bi većina instalacija (šahtova) i kućnih priključaka oko pothodnika i podvožnjaka bila u zraku (prostorno ograničenje u tlocrtnom i u visinskom smislu).

Rampe u pothodniku na koje se odnosi većina prigovora projektirane su i izvedene samo kao pomoć pri "transportu" bicikala tj. da bi se bicikli mogu spuštati ili gurati (ako je osoba fizički sposobna to učiniti).

Bilo je to jedino tehničko rješenje

Tijekom projektiranja razmatrane su i mogućnosti spiralnih rampi za spuštanje tj. dizanje pješaka i biciklista (koji guraju bicikle) u pothodnik, unutar spirale nalazio bih se i lift (ne samo za invalide), ali bi cijela građevina zauzimala cca 150 m2 i nije bilo prostora za nju ni sa jedne strane pruge (prostorno ograničenje).

Rampe u pothodniku na koje se odnosi većina prigovora projektirane su i izvedene samo kao pomoć pri "transportu" bicikala tj. da bi se bicikli mogu spuštati ili gurati (ako je osoba fizički sposobna to učiniti).

S obzirom da nije bilo moguće izvesti ni jedno drugo tehničko rješenje usvojeno je rješenje koje je primijenjeno i u ostalim hrvatskim, a i europskim gradivima tj. rješenje pješačkog pothodnika.

Kao projektant (i Brođanin) bio bih najsretniji da je širina koridora za ovakav infrastrukturni objekt bila minimalno 50 m ali,  na žalost svih nas, nije, nego je širina koridora 21m do 25 m i rezultat toga je podvožnjak i pothodnik u današnjem obliku.

 Glavni projektant brodskog podvožnjaka u Osječkoj ulici, Želimir Kučibradić, dipl. ing. građ.