Antonia Gavrana, svojevremeno, k našem glasilu doveo je pokojni Emil Cipar pa vjerujem kako se na ovaj izbor, tamo gdje je, blagonaklono i s odobravanjem smješka, piše danas glavna urednica tog portala, Sonja Breljak.

– Velim ja, možeš ti to, Sonja, rekao bi Emil.

– Možemo MI, odgovaram u sebi, zadovoljna izborom i prihvatanjem istog.

Predstavljajući ga na početku suradnje, tamo s proljeća 2013., Emil Cipar je svojom rukom o Antoniu Gavranu zapisao sljedeće:

– Rođen je u Slavonskom Brodu 1990. godine. Živi u Donjim Andrijevcima, nedaleko od Slavonskog Broda. Završio je Tehničku školu, studira na ekonomskom fakultetu u Osijeku, zaposlen je u ĐĐ Specijalna vozila u Slavonskom Brodu, pjeva u klapi „Slavonica" iz Đakova, te ima još pregršt različitih zanimacija kojima ispunjava svoj mladenački život.

No, najveća ljubav mu je ljubav prema pisanoj riječi koju njeguje od četvrtog razreda srednje Tehničke škole. Vremenski vrlo kratko bavi se poezijom, svega 4 godine, ali do danas je napisao 300 tinjak pjesama i različitih tekstova. Jedan mladi čovjek u Hrvatskoj koji ne pripada no future frakciji mladih. Jedan koji pokušava naći smisao života u prilikama kakve jesu, jedan koji razmišlja svojom glavom i u sebi samom nalazi snagu za napuniti baterije. Piše poeziju u egzistencijalnoj lirici. Pogled mu zadire duboko u život oko nas. Pjesme su mu prožete ponajprije misaonom tematikom, obilježene pitanjem smisla i egzistencije, u slobodnoj formi. Čitaju se lagano iako imaju duboki smisao. Čitatelj može između strofa zastati i razmisliti i o vlastitom životu.

Zbirka pjesama "Staze od snova” prvi je njegov pisani materijal u toj formi. Ponešto je objavljivao u video-formatu na youtubeu, što je rezultiralo dobrom čitanošću i uspješnosti, uz simpatije različitih nacija i vjeroispovijesti koji su mu dali svoje viđenje svijeta, te ga dodatno formirali u njegovom pjesničkom izričaju. Zatim, radio je kao suradnik na nekoliko molitvenika, te kao glavni autor molitvenika za mlade „Mladi pred Bogom" u nakladi iste nakladničke kuće.

I kao što sam autor kaže, u cijeloj ovoj priči nije bitan onaj tko stvara, već ono što je stvoreno da riječi koje su nastale ne budu samo slova na papiru, već da imaju svoj smisao. Pa neka pjesme kaže nešto više o njemu …

O Antoniju su u posljednje dvije godine, više nego dovoljno, govorile i njegove pjesme  i kolumne u rubrici TRAŽENJE.

Uvjerena u dobar izbor, želim nam plodnu suradnju i dug i ugodan zajednički rad na stranicama  Hrvatskog glasa Berlin.

– Dobrodošao Antonio!

– I …hvala Emile!