Hrvatski politički vrh vjeruje kako će pregovore okončati do lipnja 2011. godine, iako su ostala još dva najteža poglavlja – pravosuđe i tržišno natjecanje, te kako će potkraj 2012. ili početkom 2013. godine Hrvatska postati 28. punopravna članica Evropske unije.
Zapinjalo se puno puta, iz subjektivnih i objektivnih razloga. Glavni hrvatski pregovarač
Vladimir Drobnjak sada je sasvim siguran u uspjeh.
„Zadnja dionica je najteža. S druge strane, kada uđete u zadnji krug, onda vam jasno vidljiv cilj daje dodatnu energiju i motive", kaže Drobnjak.
Savjetnik hrvatskog predsjednika za vanjsku politiku i donedavni veleposlanik u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, Joško Paro, smatra da hrvatski ulazak u Europsku uniju mogu usporiti jedino neočekivana događanja i previranja u samoj Uniji.
„U tehničkom smislu, nema nikakve dvojbe da smo mi sposobni to završiti. To zna i Evropska unija i mi. Da li će pri tome neki drugi problemi političke naravi igrati važnu ulogu - to je teško ocijeniti. Evropska unija je živ organizam, koji ima svoje uzlazne i silazne faze. Osobno sam vrlo optimističan po tom pitanju. Mislim da definitivno ulazimo u posljednje korake", ocjenjuje Paro.
Kad je Hrvatska prije pet godina započela pregovore s Europskom unijom, znalo se da će biti teški, ali nije se baš očekivalo da će trajati toliko dugo, dulje od svih zemalja koje su 2007. godine, u posljednjem proširenju, ušle u Europsku uniju – ističe predsjednik Hrvatskog društva pisaca, Velimir Visković.
„Devedesetih godina se stalno mislilo da ćemo mi Evropu dobro prevariti. Znali smo da moramo ući u Evropu jer time pokazujemo svoju civiliziranost, a prema unutra smo htjeli graditi nekakav vlastiti sistem, sa nekom vrstom gotovo feudalnog društva, koji će samo izvana imati demokratsku glazuru", kaže Visković.
Igra skrivača s Bruxellesom
„Dugo godina sam radio i živio u Evropi. Jedne godine sam bio u Evropskoj komisiji za vrijeme mandata Romana Prodija kao savjetnik za Mediteran. Iznenađen sam bio koliko stvari, koje nam se čine posve sekundarnim, dolaze na stol evropskih činovnika, koje oni vide. Ovdje ljudi vjeruju da oni to ne znaju. Sve što se čini – zna se. Valja voditi računa o tome da se čini onako kako treba, da bi smo doista ušli u Evropu. Samo o nama ovisi koliko ćemo imati hrabrosti, iskrenosti i upornosti. Glupi su oni koji misle da će nešto zataškati. Nema šverca za ulazak u Evropu. Trebaju stvarni rezultati, a za stvarne rezultate trebaju stvarni napori", ocjenjuje pisac i akademik Predrag Matvejević.
Na žalost, kažu naši sugovornici, hrvatske političke strukture često su igrale skrivača s Bruxellesom, najčešće po pitanju suradnje s Haškim tribunalom, ljudskim i manjinskim pravima, povratkom i imovinom srpskih izbjeglica i mnoge su se stvari, podsjeća Visković, rješavale isključivo zbog pritisaka iz Europe.
„Mislim da je Ivo Sanader dosta pridonio u početnoj fazi, kada je disciplinirao hrvatsku desnicu i dao joj jedno evropsko lice. Na žalost, on je djelomično i kozmetički popravljao neke stvari u hrvatskom društvu ali je naslijedio tu koruptivnu narav i shvaćanje da je političkoj kasti dozvoljeno sve. Tako smo došli do stupnja korupcije koji je nepoveziv sa evropskim regulama", kaže Visković.
No, i najveći pesimisti i kritičari moraju priznati da se Hrvatska na svom putu u Europsku uniju ipak preobrazila, bilo zbog vanjskih pritisaka, bilo unutarnje želje.
Međutim, Hrvatska još nije zemlja pravde, naglasio je ovih dana i hrvatski predsjednik
Ivo Josipović. Još je, kaže Josipović previše onih koji su se napljačkali, a nisu odgovarali, ali 2010., je prema njegovoj ocjeni, ipak prijelomna:
„Mislim da smo prelomili važnu političku i psihološku barijeru i da danas u Hrvatskoj više nema nikoga ko bi bio nedodirljiv, nikoga ko bi mogao i pomisliti da će se okoristiti svojom pozicijom, a da za to ne bude kažnjen ili da barem ne bude u opasnosti da ga zatekne ruka pravde", ocjenjuje Josipović.
Europa da, ali koja
Hrvatska slikarica i tapiseristica svjetskog glasa,
Jagoda Buić, sreli smo je na božićnom i novogodišnjem prijemu kod predsjednika države, ponavlja riječi svog pokojnog muža, Nijemca
Hansa Wuttkea - Europa da, ali koja Europa.
„I ja se pitam - Koja Evropa? U prvom redu moramo znati u što se ide. Pokušaj da se nekoga prevari, su sitne provincijalne čarke, nedostojne ljudi koji su na tom položaju. Unatoč tome, mislim da samo ući u Evropu i nije neka sreća. U svakom slučaju, ta Evropa je korisna jer su se neki kriteriji povisili, neka nastojanja su se izoštrila i u nama se budi svijest da nismo izolirano u nekom uglu Evrope, nego da smo centar Evrope, kao što smo i bili. Ne treba se zatvarati, kao što smo do sada radili", kaže Jagoda Buić.
„Ni Evropska unija nije nevina. Nedavno sam objavio izvještaj o tome kako gomila novaca iz pred-pristupnih fondova ili fondova Evropske unije za tehnologije i alternativne energije završava upravo u rukama talijanske mafije. To što ćemo ući u Evropsku uniju ne znači da će mafija prestati. Iz perspektive sigurnosti građana, mislim, da nismo počeli ovaj put, bilo bi nam puno teže", ocjenjuje novinar
Drago Pilsel.
Hrvatski građani još nemaju čvrst stav o Europskoj uniji. Prema posljednjem istraživanju napravljenom za Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, ulazak podupire manje od polovice ispitanika, 48 posto:
„Nisam za Uniju. Biće nam gore nego što jeste."
„Možda će biti više pravednosti i napretka."
„Jedina prednost je zapošljavanje mladih negdje vani. Sada imamo velikih problema. Dosta prijatelja je studiralo vani i nisu mogli ostati."
„Kod nas je pravna situacija i situacija sa sudstvom katastrofa, kod nas je sve katastrofa. Daj Bože da bude bolje."
„Ako mi ne budemo radili – neće ništa ni biti."
„Smatram da je to sustav kome se treba prikloniti."
Europa je ipak jedan uređeni sustav, podsjeća novinar Pilsel, a Hrvatskom i danas vlada ohola i nefunkcionalna administracija i birokracija, nesklona građanima:
„Ženio sam se u Njemačkoj jer je moja žena Njemica. Obavili smo u jednome danu - vjenčanje, njenu novu putovnicu jer je promijenila prezime, njenu novu osobnu iskaznicu, promijenili tablicu na vozilu, odjavili prebivalište i socijalno. Mislim da je bilo devet procedura. Izračunao sam, da sam u Hrvatskoj to morao raditi, izgubio bih četiri ili pet mjeseci. Sa suprugom sam to obavio u sedam sati, u dvije prostorije udaljene jedna od druge 400 metara. Želim živjeti u takvoj državi koja će imati takve mogućnosti za građane, bez obzira da li ti građani živjeli u Dubrovniku, Vukovaru ili u Zagrebu."
