Od naplatnih kućica do sela vodi pokrpani asfalt prošaran rupama, s obje strane zarastao u šaš. Velika Kopanica klasično je posavsko selo. Osjeti se vlaga, a magla koja se zadrži i do podneva pridonosi dojmu zapuštenosti. Na ulazu u naselje nije tabla dobrodošlice nego groblje i mrtvačnica, koja je - ma koliko morbidno zvučalo - ponos sela.

Načelniku Šimunoviću u oporavku od skandala s poljoprivrednim poticajima pomogao jedan drugi potez. Osim što je prijateljima namjestio državnu potporu, i za ostale sumještane Šimunović je osigurao darove. Nitko u toj općini, iako je riječ o nacionalnoj zakonskoj obvezi, ne plaća komunalnu naknadu. Ni kune.

- Zar da se bavim time? Uvedem naknadu pa ljudi to ne plate. I onda im stigne ovrha od općine zbog tridesetak kuna duga. I tko je kriv? Ja. A što ja imam od toga? Ništa. Zašto bih se zamjerao ljudima ako ne moram - obrazlaže Šimunović svoju odluku.

Pravila iz ostatka Hrvatske ovdje ne vrijede. Primjerice, načelnik Šimunović svoj Opel parkira pred vrata vatrogasne postaje iako je pred općinom desetak slobodnih parkirnih mjesta. Preko puta to gleda policajac i ne reagira, iako se radi o prekršaju za koji ostale vozače uredno opominje.

- To je načelnikov auto, trenutno nikome ne smeta, a ako i zasmeta, znam gdje ga možemo naći - pravda se policajac.

Osim ovih manjih zakonskih prekršaja i previda, načelnik je upleten u neobične zemljišne i investicijske transakcije. Tako mu je HDZ-ova Vlada darovala 83.127 četvornih metara zemljišta s namjerom da se tamo uspostavi nova poslovna zona.

Šimunović je, otkriva revizija, zemlju odmah proslijedio dalje. Darovano zemljište prodao je IGH-u za 1,6 milijuna kuna, bez da je u kupoprodajnom ugovoru igdje naznačeno da investitor na prodanu zemljištu mora izgraditi poslovnu zonu. Zašto i kako je zemljište prodano, revizija nije uspjela doznati.

Načelnik Šimunović kaže da su zemljište prodali IGH-u jer su ovi obećali u općinu dovesti proizvodne pogone dviju velikih prehrambenih kompanija. Obećali su i najmanje 500 radnih mjesta samo u prvoj fazi, ali se ničime na to nisu obvezali. Zato tri godine kasnije, u Velikoj Kopanici nije otvoreno niti jedno radno mjesto.

- To što je država nama darovala bilo je neupotrebljivo. Jest velika površina, ali nije u komadu, sve je to raštrkano. Zato smo prodali, nitko od toga niti lipu nije stavio u džep - pravda se Šimunović. Načelnik ne otkriva zašto IGH-u u kupoprodajnom ugovoru nije uvjetovano da mora graditi poslovnu zonu. Priznaje, pak, da tri godine kasnije nema ni radnih mjesta ni pogona.

A jest, 100.000 eura - priznao je, no na pitanje zašto je uređenje okoliša gotovo dvostruko skuplje, nije znao odgovoriti.

- Nama su sve obećali, svi to znaju - ponavlja.

Stiže zamjenik Mamić

A gdje je završio novac? Za površinom veliku, ali siromašnu općinu 1,6 milijuna kuna veliki je iznos.

- Potrošili smo na infrastrukturu - odgovara Šimunović, no detalje o toj infrastrukturi ne želi otkriti.

Razgovor s novinarima u improviziranim općinskim prostorijama u vatrogasnom domu Šimunoviću je teško pao, na pitanja koja su se ticala financija nije znao odgovore, pa je u pomoć, na prijedlog tajnice i još jednog suradnika, pozvao Filipa Mamića, svog zamjenika zaduženog za financije. Ni od njega, osim slijeganja ramenima, nikakav odgovor nije se mogao čuti.

Primjerice, kako je moguće da izgradnja seoske mrtvačnice stoji 813 tisuća kuna, a uređenje okoliša oko iste te mrtvačnice i više od toga - 1,3 milijuna kuna?

- Kakvih 100.000 eura? Nemojte biti smiješni! U Velikoj Kopanici kuća se može kupiti za 20.000 eura - isprva je govorio načelnik da bi, suočen s dokumentima, popustio.

A što smo mogli? Htjeli smo mi plinovod prodati regularno, Općinsko vijeće donijelo je sve potrebne odluke, ali oko vlasništva smo se sporili sa županijom. Kad nije išlo natječajem, išlo je ovrhom. To je bio način da se riješimo milijunskog duga - pojašnjava Šimunović.

- A jest, 100.000 eura - priznao je, no na pitanje zašto je uređenje okoliša gotovo dvostruko skuplje, nije znao odgovoriti.

- Nisu to samo zemljani radovi, i betonske kocke su postavljane - kaže zamjenik Mamić.

Tijekom Šimunovićevog mandata općina je ostala bez vrijednog plinovoda dugog 31 kilometara. Ovrhom ga je uzela privatna tvrtka iz Slavonskog Broda. Plinovod vrijedan 2,5 milijuna kuna predan je privatnoj tvrtki duga.

 - A što smo mogli? Htjeli smo mi plinovod prodati regularno, Općinsko vijeće donijelo je sv potrebne odluke, ali oko vlasništva smo se sporili sa županijom. Kad nije išlo natječajem, išlo je ovrhom. To je bio način da se riješimo milijunskog duga - pojašnjava Šimunović.

Dug je nastao kad se plinovod gradio. Općina nije imala novac za platiti izvođača radova, pa su umjesto u banci zajam za platiti radove uzeli od privatnika. Tako je , kaže načelnik Šimunović, bilo najjednostavnije.

Iako se troše stotine tisuća kuna poreznih obveznika, općina se hrva s naplatom svojih potraživanja. Čak i onih najmanjih. Društveni dom u vlasništvu općine iznajmljuje se dvama poduzetnicima. Jedan se bavi trgovinom, drugi transportom. Obojica imaju isto prezime, obje tvrtke zovu se Bonita. Trgovina uredno plaća najam, transporti godinama ništa nisu platili, a dug je 2012. iznosio 35 tisuća kuna.

Nemaju ljudi novaca za platiti - kaže načelnik i nastavlja: - Nije to dug. Taj čovjek je umjesto da plaća u novcu obećao obnoviti krov društvenog doma, ali ne može. Nema novaca. A mi nismo Zagreb da lako nađemo nekog tko će dom uzeti u zakup. (…)