ČESTO se kaže kako je ime znak, ono nosi određena značenja koja upućuju na neke osobine, a koliko je navedena uzrečica (ne)točna, možete se sami uvjeriti na primjeru osobnih imena i prezimena sljedećih 15 hrvatskih javnih osoba, a koja za portal Jutarnji.hr, čiji članak u cijelosti prenosimo, analizira onomastičar dr. sc. Domagoj Vidović, hrvatski doktor za imena. Onomastika je grana lingvistike koja se bavi proučavanjem osobnih imena. Vidović iznosi i konkretna, vjerojatna podrijetla imena i prezimena, ali daje nam i svoje duhovito tumačenje one uzrečice "nomen est omen" (ime je znamen).

Željko Kerum

(želja za bučnom zabavom – Čija je ono divojka?)
Ime je potvrđeno u Vitezovićevu Lexicon Latino-Illyricum (oko 1700.). Češće se počinje nadijevati 50-ih godina 20. stoljeća, a 60-ih je bilo najčešće nadijevano muško osobno ime u Hrvatskoj. Danas je Željko šesto muško ime po brojnosti, s 37.869 nositelja. Prezime Kerum nije posve protumačeno, a dovodi ga se najčešće u vezu s pridjevom ker(e)uv, "koji je bez jednoga uha", ili s glagolom keriti što znači "bančiti uz mnogo buke i smijeha". Danas u Hrvatskoj živi 220 Keruma, uglavnom u Raduniću i Gornjemu Muću te sve više u Splitu i Solinu.

Andrej Plenković

(pravi muž umilan poput djevojke, a sklon voćarstvu – in vino veritas)
U Hrvatskoj danas živi 3886 Andreja. Iako je to ime potvrđeno u Istri u 13. stoljeću, danas se češće nadijeva na sjeverozapadu pod utjecajem ruskoga i slovenskoga osobnoimenskog fonda. Riječ je o inačici osobnoga imena Andrija u značenju muževan, hrabar. Prezime Plenković izvodi se od riječi plenka, "cijep, kalem", pa se možda upravo u tome značenju krije mogući koalicijski potencijal i upravljanje koalicijskim partnerima, ali i dobro kombiniranje različitih vrsta grožđa da se dobije vino zlatna sjaja. U žargonu u pojedinim mjestima (primjerice, u Pučišćima na otoku Braču) apelativ plenka (u Pučišćima plienka) označava i djevojku. Prezime je pravo endemsko hvarsko, odakle se raširilo od Svirača do Banskih dvora. Danas ga nosi 246 Hrvata.

Gordan Jandroković

(uznositi Andrija – Andrija, moj)
Osobno ime Gordan nastalo je prema ženskome imenu Gordana, koje je nosila junakinja Zagorkina romana. Nosi ga 2211 Hrvata, uglavnom u većim hrvatskim gradovima. Obično se povezuje s ruskim pridjevom gord, "ponosan", koji u hrvatskome počesto poprima značenje uznosit. Nositelja je prezimena Jandroković tek 161, uglavnom u bjelovarskome kraju i na zagrebačkome području. Prezime se povezuje s osobnim imenom Jandrok, likom kršćanskoga imena Andrija, pa bi predsjednik Hrvatskoga sabora, s obzirom na to da mu se prezime povezuje s istim imenom kao i premijerovo osobno ime, trebao biti čvrsto uz njega.

Zoran Milanović

(milo mu je gledati kako zora rudi – Jedino me Zora k'o najvjernija žena svake noći čeka raširenih ruku)
Osobno se ime Zoran izvodi od zora, ali se u priobalju i na otocima često povezuje s kršćanskim imenom Juraj. Potvrđeno je vrlo rano, još u 14. stoljeću, a danas ga nosi čak 17.711 stanovnika naše domovine. Najčešće se nadijevalo 60-ih godina prošloga stoljeća, kad je bivši predsjednik hrvatske Vlade i rođen. Tada je bilo deveto po učestalosti u Hrvatskoj. Od dalmatinskih je županija najraširenije u Šibensko-kninskoj.
Prezime Milanović nose u Hrvatskoj 2224 osobe. Među 10 je najčešćih samo u istarskoj općini Gračišće. U Dalmaciji su danas Milanovići najrasprostranjeniji u Cetinskoj krajini, gdje nose različite nadimke, kao što su Litre, Trapo itd. Prezime se izvodi od osobnoga imena Milan, koje potječe od osobnoga imena Miloslav (od mio, "drag", i slava), čije su inačice do Tridentskoga sabora (1545. – 1563.) bile izrazito česte. Iz današnje perspektive zvuči gotovo nevjerojatno da je, primjerice, osobno ime Miloš bilo među najčešćim hrvatskim imenima u srednjemu vijeku.
Narodna su se imena od 16. stoljeća često mijenjala u kršćanska, pa su mnogi Milani i Miloši postajali Mihovili. Spojimo li značenja osobnoga imena i prezimena, ispalo bi da je Zoran Milanović osoba kojoj se mili ustajati u zoru, a kako u Hrvatskoj živi 21 Zoran Milanović, anketom bismo mogli ustvrditi je li baš tako.

Severina Vučković

(ozbiljna pjevačica lakih nota – Srna i vuk)
Severina je vrlo rijetko ime, u Hrvatskoj ima tek 72 nositeljice. Dolazi od latinskoga pridjeva severus u značenju strog, ozbiljan. Ime je nešto češće u Istri i Hrvatskome primorju. Prezime Vučković nosi 3459 stanovnika Republike Hrvatske. Najčešće je prezime u općini Kula Norinska u neretvanskoj krajini, treće u Sinju, četvrto u općini Velika Kopanica u Slavoniji, peto u općini Mihovljan u Hrvatskome zagorju te sedmo u općini Povljana na Pagu. U Dalmaciji ih je najviše u Cetinskoj i neretvanskoj krajini.
Prezime se dovodi u vezu s osobnim imenom Vuk koje se nadijevalo kako bi se novorođenče zaštitilo od zlih duhova. Iako se donedavna davalo uglavnom u Dinaridima (među Hrvatima u istočnoj Hercegovini nadijevalo se često sve do Drugoga svjetskog rata), mnoge bi mogao iznenaditi podatak da je u kasnome srednjovjekovlju bilo vrlo rašireno u okolici Zagreba. Na dubrovačkome području osobno je ime Vuko istisnulo osobno ime Luko, a drugdje Luka. Krije li se iza Severinina osmijeha vučja strogost, znaju tek njezini najbliži.

Mišo Kovač

(Mišo je kao Bog, a kuje konja na mjesecu)
Ime legende hrvatske estrade nije ni izbliza toliko popularno koliko je omiljen poznati pjevač. Ima 804 nositelja te se obično izvodi od osobnih imena Mihael ili Mihovil (u značenju "Tko je kao Bog?"). Rjeđe se to osobno ime izvodi i iz drugih osobnih imena kao što je Tomislav. Prezime je Kovač 15. po brojnosti u Hrvatskoj, s 8542 nositelja.
Najraširenije je u sjevernim hrvatskim krajevima: drugo je po čestoći u Virovitičko-podravskoj, četvrto u Koprivničko-križevačkoj i Osječko-baranjskoj županiji, peto u Bjelovarsko-bilogorskoj i deseto u Međimurskoj županiji. Prezime je Kovač drugo po čestoći u Slovačkoj, Kovács treće u Mađarskoj, a Kovač sedmo u Sloveniji.
Mađarsko prezime Kovács i rumunjsko Covaci odraz su prisutnosti slavenskoga stanovništva u Mađarskoj i Rumunjskoj. U Dalmaciji je prezime Kovač među deset najčešćih u Kaštelima (6.) i Galovcu (8.), a samo je jedan Mate Mišo Kovač.

Luka Modrić

(potentan igrač iako modar od udaraca)
Osobno je ime Luka potvrđeno od 11. stoljeća. Počelo se češće nadijevati u posljednjoj četvrtini 20. stoljeća te je najčešće nadijevano muško ime početkom 21. stoljeća. Rasprostranjeno je u svim hrvatskim krajevima, s tim da je među deset najčešćih imena u svim priobalnim županijama, osim Dubrovačko-neretvanske, u Požeško-slavonskoj i Osječko-baranjskoj županiji te Gradu Zagrebu. Ima 30.923 nositelja.
Ime Luka izvodi se iz imena pokrajine Lukanije u jugoistočnoj Italiji, a kako najviše rangirani klub iz povijesne Lukanije igra u Seriji C, teško bi Luka iz njega u reprezentaciju. Prezime Modrić nosi 1876 Hrvata, a Luka Modrića je 23. U Dalmaciji ih je najviše u Cetinskoj krajini i na zadarskome području (Obrovac i Zaton). Prezime Modrić među deset je najčešćih prezimena, i to prvo, samo u općini Berek u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Dok je Luka igrao u Zrinskome iz Mostara, uza sve umijeće teško je uspijevao ne ostati modar.

Mladen Grdović

(mlad u duši i ribar mu je zbilja bio nono – lovi šampjera, a bome i kečigu)
Iako bi po značenju trebalo biti novo, osobno je ime Mladen staro i potvrđeno od kraja 13. stoljeća (potvrda se odnosi na Mladena Bribirskoga i više se puta spominje u genealogiji obitelji Šubić). Lijepo je to sročio lovac Mladen Vukorepa rekavši da mu je osobno ime pristajalo kad se rodio, a sad manje. Danas je to osobno ime na dvadesetome mjestu po broju nositelja u Hrvatskoj.
Najčešće se nadijevalo 60-ih godina u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri, Hrvatskome primorju te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, a ima 19.043 nositelja. Prezime je Grdović najrasprostranjenije u Zadru i Sukošanu te se izvodi iz povijesnoga osobnoga imena Grdan, koje je, poput imena Vuk, bilo zaštitničko te se njime nastojalo prestrašiti zle duhove. Ima 457 nositelja.
Riječ je o arbanaškome prezimenu, koje potječe s barskoga područja, pobliže iz Mrkojevića kod Bara, gdje i danas postoji naselje Grdovići, a kako je to naselje smješteno uza Skadarsko jezero, očito je Grdovićima ribar bio ne samo nono i stari, nego i prapraprapranono...
Samo što je lovio riječnu robu. Okolica je Bara, osobito područje Šestana iz kojega potječe veliki broj zadarskih Arbanasa, bilo dvojezično, hrvatsko i albansko, a prezimena kao što su Grdović potvrđuju slavensko podrijetlo mnogih Arbanasa, a okolica je Bara jedinstvena upravo po hrvatsko-albanskoj višestoljetnoj jezičnoj simbiozi, koja ondje i danas živi.

Andro Krstulović Opara

(borben u obrani Krista)
Osobno je ime Andro, kao i osobno ime Andrej te Jandrok (od kojega je nastalo prezime Jandroković), poteklo od već spomenutoga macho imena Andrija. Ima 1053 nositelja uglavnom u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Prezime je Krstulović rjeđe i nose ga 503 osobe.
Po istraživanjima Nepa Kuzmanića, riječ je o starome splitskome prezimenu čiji su se nositelji doselili iz Poljica te su još ondje neki od njih dobili nadimak Opara. Osim u Splitu prezime je vrlo rasprostranjeno na Braču te se izvodi od inačice osobnoga imena Kristofor, "koji nosi Krista".
Tko je i gdje prvoga Oparu opario vrelom parom, zasad nismo našli u povijesnim vrelima.

Kolinda Grabar-Kitarović

(pobjednicu nagradite kiticom cvijeća – Daj, daj, daj, Kolinda, nasmiješi se, Kolinda)
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović svoje ime dugujeZdenki Vučković i njezinu hitu "Kolinda" iz 60-ih godina prošloga stoljeća, prepjevom hita "Colinda" kanadske pjevačice Lucille Starr. Žensko se ime Colinda izvodi od osobnoga imena Colin koje može biti dvojakoga postanja. Za buduću je kampanju buduće predsjednice povoljnije izvođenje od engleskoga Nicholas, istovrijednice hrvatskoga imena Nikola, koje na grčkome znači pobjeda naroda. Kad se ime Colin izvodi iz keltskoga korijena, može označavati golubicu ili štene.
Po popisu iz 2011., u Hrvatskoj je bilo 27 Kolinda. Prezime je Grabar najrasprostranjenije u Međimurju, Hrvatskome zagorju i na riječkome području. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj to je prezime najuputnije izvoditi od germanizma graba, "jarak". Na riječkome području, odakle potječe hrvatska predsjednica, postoji i mogućnost izvođenja od naziva za biljku grab, grab je služio kao sirovina za izradu kovačkih vatri. Grabara je po posljednjemu popisu bilo 894 u Hrvatskoj te je to prezime bilo među deset najčešćih (točnije osmo) samo u općini Bednja.
Prezime Kitarović još je rjeđe, u Hrvatskoj ga nosi tek 51 stanovnik, približno polovina u Šibeniku, odakle potječe suprug hrvatske predsjednice. Ono se u literaturi katkad izvodi od naziva glazbala kitara, no s obzirom na povijesnu rasprostranjenost osobnoga imena Kita (zabilježenoga barem od 13. stoljeća), koje potječe od imenice kita, "stručak, buketić" (a bilo je tijekom povijesti i osobnih imena kao što su Loza ili Grah po nazivima biljaka), tomu se izvođenju daje prednost.

Milan Bandić

(mio, a tvrdoglav, možda i luckast – u Zagrebu se piva Milane, Milane, ljubin te ja)
Osobno je ime Milan 14. po čestoći u Hrvatskoj te ga nosi 24.038 Hrvata. Ime je potvrđeno od sredine 13. stoljeća. Između 1940. i 1959. godine bilo je na šestome mjestu po čestoći nadijevanja. Osobito je često u Ličko-senjskoj županiji (na drugome mjestu po broju nositelja), a među deset je najčešćih imena na sjevernome Jadranu te u dijelovima srednje Hrvatske (Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija) i Slavonije (Virovitičko-podravska županija).
Dovodi se u vezu s pridjevom mio, "drag", a iako u nekim razdobljima Milan Bandić nije bio drag Zoranu Milanović, on nosi prezime poteklo od osobnoga imena vječnoga gradonačelnika. Iako bismo i po rodnome zaseoku Milana Bandića, Poganoj Vlaki, i po liku prezimena mogli zaključiti da nositelji njegova prezimena nisu revni u pridržavanju zakonskih propisa, ono se ipak vjerojatnije izvodi prema pridjevu bandoglav (tvrdoglav), a po mišljenju nekih onomastičara i luckast. Prezime nosi 506 stanovnika Republike Hrvatske. U Dalmaciji ih je najviše u Cetinskoj krajini, a ondje su pristigli iz zapadne Hercegovine, u kojoj ih je i danas poprilično mnogo, i to u Donjim Mamićima ponajviše.

Jadranka Kosor

(kako obrezivati i kositi na moru?)
Pedesetih godina prošloga stoljeća osobno je ime Jadranka bilo deveto po čestoći, poglavito u priobalju. Danas ima 12.818 nositeljica. Dovodi se u vezu s toponimom Jadran te se na otocima često nadijevalo osobama rođenim na brodu ili u trajektu. U Hrvatskoj živi 331 Kosor. Uglavnom su podrijetlom iz Drniške krajine otkud su se raseljavali po ostatku Dalmacije i Slavoniji.

Stjepan Mesić

(ustoličen uz bogatu mesnu trpezu – Pa malo ribice i Mesića na ražnju)
Osobno je ime Stjepan sa svojih 45.287 nositelja četvrto po čestoći u Hrvatskoj. Najčešće je u krajevima sjeverno od Save, dok su pokraćeni likovi Stipe i Stipo češći u ikavskim krajevima (prvo u Dalmaciji i Hercegovini do Neretve, drugo u Bosni, Slavoniji i dijelovima neretvanske krajine) te Stijepo i Stjepo (dubrovačko i istočno neretvansko područje). U Slavoniji je i kod Hrvata vrlo rašireno osobno ime Stevo nastalo od Stevan (< Stefan), a treba napomenuti kako su osobno ime Stefan među Srbima isprva nosili isključivo velikodostojnici i monasi. Na hrvatski se to osobno ime grčkoga postanja prevodi kao Krunoslav. Prezime Mesić nosi 1608 stanovnika Republike Hrvatske, a među deset je najčešćih samo u ličkoj općini Brinje. Migracijama iz Like Mesići su dospjeli na sisačko područje i u Slavoniju te u Cazinsku krajinu. Prezime se vjerojatno izvodi od imenice meso. U Hrvatskoj živi 16 Stjepana Mesića.

Branko Roglić

(brani se rogovima)
Ime je vjerojatno potvrđeno u latinskome zapisu iz 12. stoljeća, a češće u 14. stoljeću. Osobito se često nadijevalo 1950. – 1959. godine, kad je bilo peto muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj.
Danas je 16. muško ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj, s 22.234 nositelja, u Dalmaciji je najčešće u Šibensko-kninskoj županiji. Izvodi se iz glagola braniti (se). Roglića je 249, ponajviše u Imotskoj krajini i Makarskome primorju.

Emil Tedeschi

(mletački trgovac s njemačkom zavišću – Mi tanto amar questa crutele)
Osobno ime Emil nosi 2544 stanovnika Republike Hrvatske te se izvodi iz lat. aemulus, "takmac, zavidnik".
Tedeschija je tek 15 te žive u Korčuli, u koju su se doselili kao trgovci iz Venecije. Da su bili skloni seobama, pokazuje njihovo prezime, koje potječe od talijanske riječi za Nijemca.
Srodno mu je prezime lika iz Dunda Maroja Ugo Tudešak.