Nasuprot nemuštom Karamarku koji mu trapavim izjavama i radikalnim stavovima omogućava da mobilizira birače ljevice, nasuprot Glogoškom i Klemmu koji ga, uz taktove Thompsona, prikazuju u civiliziranom svjetlu, nasuprot "happy-go-lucky" Kolindi, Milanović nema drugog izbora nego ispasti ozbiljan političar.

Zahvaljujući virozi jučer je izbjegao zvižduke u Sinju, kao i prije pet dana u Kninu.

Dobio je pljesak na mimohodu u Zagrebu, čak i od Tomislava Karamarka, kao što je zaradio podršku čitave javnosti i svih stranaka - skupa s Karamarkom - pokazujući mišiće Slovencima.

Usput je neutralizirao Kolindu Grabar Kitarović, svodeći je na krečenje i mijenjanje predsjedničkih tapisona iz crvenih u plave.

I onda, posve neočekivano, ali ne baš zasluženo, Zoran Milanović osvanuo je na trećem mjestu liste najpozitivnijih političara u nedavnoj anketi agencije Promocija plus.

A to se već dugo nije dogodilo: ne samo Milanoviću, već i nekom predsjedniku hrvatske Vlade.

Nije to možda neka anketa, ali čovjeka svejedno veseli. Pogotovo hrvatskog premijera u izbornoj godini.

Uglavnom, najavljeni plan polako se ispunjava.

Imamo igre, tko pita za kruh?

Pored ovoliko igara, s tenkićima i aviončićima, ustašama i partizanima, alkarima i Slovencima, za kruh više gotovo nitko ni ne pita.

No, ako Milanović taj politički uspjeh - a nema sumnje da je veliki uspjeh odlijepiti se napokon od Karamarka na dnu ljestvice najnepopularnijih političara - duguje svom američkom spin doktoru, bio bi red da dio honorara podijeli i sa svojim protivnicima. Ili da im makar plati rundu u birtiji.

Jer, koliko god je danas teško biti premijer Milanović, ipak je lakše kad mu pomažu njegovi protivnici.

Kad Karamarko demonstrativno najavi kako neće biti na vojnom mimohodu, pa se ipak samozatajno tamo pojavi i pohvali impresivni događaj. Kad Glogoški kaže da neće biti na paradi, pa pozdravi kolonu koja prolazi pored šatora. Kad se HDZ-ova proslava Oluje u Kninu pretvori u ustaški dernek. Kad se Kolinda blamira, pretvarajući predsjedničku funkciju u petparačku političku sapunicu.

Ne treba ovdje zaboraviti ni Slovence koji su mu onom arbitražnom blamažom dali priliku da prisvoji ulogu žestokog borca za nacionalne interese, na kopnu i na moru. Kao ni srpske političare sa svojim orgijanjima oko Oluje.

Krivo pravosuđe - pravo krivosuđe

A kad smo već kod toga, ne treba podcijeniti ni sposobnost hrvatskog pravosuđa da na sebe navuče gnjev građana, prvo ukidanjem presuda prvo Ivi Sanaderu, a potom i najavom oslobađanja HDZ-a od presude za korupciju i korištenje crnih fondova.

Ova zemlja je toliko propala da i Milanović ostavlja dojam uspješnog političara.

Bez obzira na pad kreditnog rejtinga, na prijetnje grčkim scenarijem (ali bez hepienda), na odustajanje od najvažnijeg predizbornog obećanja o smanjenju broja županija, gradova i općina, kao i na novo značajno smanjenje prognoze gospodarskog rasta za ovu godinu.

Bitno da Milanoviću nije nitko zviždao u Sinju i Kninu.

U nuždi vrag i muhe ždere

Zato je ovo bio dobar tjedan za hrvatskog premijera. Bez obzira što ga to nije pretvorilo u dobrog predsjednika Vlade.

Nasuprot nemuštom Karamarku koji mu trapavim izjavama i radikalnim stavovima omogućava da mobilizira birače ljevice, nasuprot Glogoškom i Klemmu koji ga, uz taktove Thompsona, prikazuju u civiliziranom svjetlu, nasuprot "happy-go-lucky" Kolindi, predsjednik Vlade nema drugog izbora nego ispasti ozbiljan političar.

Makar u nuždi.