Telegramova ekipa ovaj je put donijela priče iz praznih i devastiranih sela Osječko-baranjske županije
OSIJEK - Osječko-baranjska županija peta je slavonska županija u koju se uputila Telegramova novinarska ekipa uz Dragu Hedla. Podsjetimo, Hedl je nakon obilaska slavonskih sela napravio serijal „Slavonija“, kojim je pokazao i opisao devastirana slavonska sela, a upravo to je učinio i u njegovu petom nastavku.
Da bismo automobilom stigli do Dalja, mjesta u najistočnijoj općini Osječko-baranjske županije, Erdutu, moramo uokolo, dijelom susjedne Vukovarsko-srijemske županije, kroz Trpinju i Borovo. Radi se rekonstrukcija državne ceste od Nemetina do Aljmaša, jednog od onih 33.000 projekata kojima Vlada premijera Andreja Plenkovića potiče razvoj Slavonije, kako bi sustigla bogatije hrvatske regije. - piše za Telegram.
Mogli smo doduše u Dalj i vlakom, jedinom linijom Hrvatskih željeznica, u 6.22 izjutra, ali trebalo bi nam sat i 10 minuta da vlak broj 7500 prevali tih tridesetak kilometara.
Osječki aerodrom imao je tek 46.000 putnika
Možda na toj, ravničarskoj liniji, HŽ obara brzinski rekord, jer nam se onaj put vlakom, od Virovitice do Osijeka, na početku naše turneje po pet slavonskih županija, kad smo putovali HŽ-ovom brzinom od 40 kilometara na sat, činio spor. Ovdje je brzina gotovo upola manja, nešto veća od 25 kilometara na sat.
Na obilaznom putu prema Dalju, prije Klise, naselja u sastavu Grada Osijeka, skretanje je za zračnu luku. Srijeda je. Provjeravamo u redu letenja; tog dana s Klise ne polijeće ni jedan zrakoplov. Iz 150 kilometara udaljene Tuzle, u Bosni i Hercegovini, tamošnji je, nekoć vojni aerodrom, zahvaljujući niskotarifnom avio-prijevozniku WizzAir imao izravne letove u Berlin, Göteborg, Memmingen, Nürnberg, Beč, Frankfurti i Basel.
Te dvije zračne luke, osječka i tuzlanska, kolikogod različite bile po broju letova i putnika (primjerice, osječki je aerodrom 2019. imao tek 46 tisuća putnika, a tuzlanski pola milijuna više!) imaju nešto zajedničko: obje su ugostile dvojicu diktatora pred kraj njihovih života: tuzlanska Slobodana Miloševića kad su ga odande 2001. prebacili u Den Haag, a osječka Nicolaea Ceausescua kad se njegov zrakoplov na kojem je pisalo Republica Socialista Romania spustio na Klisu, jer je odatle bilo bliže do nekadašnje Titove vile Tikveš, u Baranji, kamo je početkom osamdesetih išao u lovNa 11. sjednici Savjeta za Slavoniju Baranju i Srijem, prije dvije godine u Našicama, ministar Oleg Butković najavio je rekonstrukciju i proširenje Zračne luke Osijek, vrijedno 395 milijuna kuna. Možda za tu zračnu luku, otvorenu 1980., zahvaljujući Projektu Slavonija, ipak dođu bolji dan. A mi smo u Dalju, mjestu gdje su se prije više od šest godina sreli tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i tadašnji premijer, a danas predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić.
Da se njihov susret nije održao u prelijepo uređenom Kulturno-znanstvenom centru, spomen kući velikog znanstvenika Milutina Milankovića (njegov lik nalazi se na srpskoj novčanici od 2000 dinara, a u njegovom rodnom mjestu, Dalju, nisu se udostojili po Milankoviću nazvati ni jednu ulicu), već recimo u zgradi općine, zatekli bi sliku na kakvu su naišli Telegramovi reporteri.
Dalj (više) nije općinsko mjesto, sada je u sastavu Općine Erdut, ali je općinska zgrada smještena u Dalju i na njenom se pročelju ponosno vijore čak četiri zastave: hrvatska, srpska, Europske unije i Općine Dalj. U sendviču je dvije napuštene kuće i ta nadrealna slika na simboličan način prikazuje sudbinu tog, prostorno velikog sela.
Brojila su ukradena, iz kuća izvađeni prekidači
Nismo precizno brojali ali u Dalju svaka je treća-četvrta kuća prazna. S jedne strane iz rubne ulice Dalja, Šetališta Josipa Kemenjija, puca fascinantan pogled na Dunav i preko njega na vojvođansku ravnicu, pogled od kojeg zastaje dah; na drugoj strani zapuštene i prazne kuće u kojima caruju glodavci i plijesan. Brojila za struju netko je odavno ukrao, iz kuća je izvađeno sve što vrijedi, od prekidača za struju do slavina…
“S obje strane moje kuće napuštena su imanja. Nitko u njima ne živi, sve je zaraslo u korov, pa kad stignem pokosim podivljalu šikaru, mada je na tuđoj zemlji. Dolaze zmije, uvlače se i u moje dvorište iz susjednih praznih kuća”, veli starija žena pokazujući niz ulicu red praznih kuća. Jutro je, još vlažno od rose, na suncu se bljeskaju rasuti orasi pred kućama.
Nema ih tko pokupiti, a našlo bi se za nekoliko vreća. Kilogram oraha u ljusci na osječkoj se tržnici, 25 kilometara dalje, prodaje za tridesetak kuna. Vukovarska tržnica, jedan od ponosa Projekta Slavonija, još je bliže: manje od 20 kilometara.
Članak o turneji Telegramove ekipe, po selima Osječko-baranjske županije, moguće je u cijelosti pročitati ovdje.
