POTRESNE slike iz zraka vidljive u videu na kraju članka, prikazuju mjesto ukopa osam tisuća Bošnjaka koje su ubili Srbi prilikom osvajanja Srebrenice u cilju stvaranja Velike Srbije, etnički očišćene od Bošnjaka i Hrvata. Genocidna tvorevina koja je nastala genocidom nad ova dva naroda zove se - Republika Srpska, piše portal narod.hr, čiji članak prenosimo u cijelosti.

Gledajući ove snimke, možemo zamisliti kako bi izgledale slike i kako bi velika bila groblja kada bi sve žrtve genocida nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj i BiH koje su ubijene i bačene u brojne jame od 1941.-1945. i 1991.-1995., bile pokopane. Jer riječ je o stotinama tisuća ljudi u Jazovki, Goraždu, Foči, Drvaru, Višegradu, Rami, Kulen Vakufu, Srbu, Barbarinom Rovu, Prijedoru, Ozrenu, Kočevskom Rogu, Kninu i brojnim drugim mjestima masovnih pokolja Bošnjaka i Hrvata.

Srbija, kao i mnogi Srbi, generala Ratka Mladića koji je naredio genocid u Srebrenici i danas slave kao heroja, što se vidi i u priloženom filmu.

Mjesta kao Vukovar, Srebrenica, Škabrnja, Pakrac, Sarajevo i druga razbili su lažni mit o Jugoslaviji kao zajednici bratskih i ravnopravnih naroda i JNA kao zajedničkoj vojsci „naroda i narodnosti SFRJ".

Iza Jugoslavije, i prve i druge, uvijek ostaju desetine tisuća nevinih žrtava ubijenih, uglavnom iz ruku Velikosrba obučenih u razne odore i razna znakovlja (partizani, četnici, JNA, arkanovci, Crna ruka, Orjuna…). Uvijek s istim ciljem - stvaranjem Velike Srbije.

Danas obilježavamo godišnjicu genocida nad srebreničkim Bošnjacima što su ga 1995. počinili pripadnici tadašnje vojske i policije bosanskih Srba pod zapovjedništvom Ratka Mladića, bivšeg komunista i visokog oficirom Titove armije (JNA). Mladić je u istoj odori počinio i brojne zločine po Hrvatskoj 1991., osobito na području Dalmacije.

Postrojbe kojima je zapovijedao Mladić zaštićenu zonu Srebrenice napale su 6. srpnja 1995. godine. Pritom su naišli na slab otpor nizozemskih vojnika iz sastava UNPROFOR-a koji je trebao štititi Srebrenicu i Bošnjake. Njima je zbog političkih prijepora i neodlučnosti UN-a bila uskraćena i zračna potpora borbenih zrakoplova bez čega nije bilo moguće zaustaviti prodor srpskih snaga.

Pretpostavlja se kako su mnoge zakulisne igre u pomaganju Srba u BiH bile djelo Velike Britanije, ali i Francuske, kao u slučaju Srebrenica, Sarajevo, Ahmići i drugima.

Konačni pad Srebrenice uslijedio je 11. srpnja nakon čega su nizozemski vojnici Mladićevom snagama predali sve Bošnjake koji su spas potražili u bazi u Potočarima. Istodobno je trajao zvjerski progon i ubijanje bošnjačkih muškaraca koji su se kroz šumske predjele pokušali izvući prema teritoriju pod nadzorom Armije BiH u pravcu Tuzle.

Masovne likvidacije zarobljenih Bošnjaka počele su 13. srpnja, a više od 23 tisuće srebreničkih žena i djece protjerano je. Time je područje Srebrenice u cijelosti etnički očišćeno. Nedžad Avdić jedan je od muškaraca koji su preživjeli strijeljanje, a njegovu strašnu ispovijest pogledajte u gornjem videu.

- Na pitanje: „Čija je Srebrenica, Balije?", srpskim smo vojnicima morali odgovarati: „Ovo je srpska zemlja, bila je oduvijek i bit će." Čim je pao prvi mrak, krenuli su s ubijanjem. Rafalna paljba ponavljala se do ponoći. Skinuli smo se do pojasa i izuli obuću. Gomila je bila povezana na ogradi. Tada sam shvatio da je kraj. Po nogama nam se lijepila krv ranije ubijenih. Pomislio sam samo kako moja majka nikad neće znati gdje sam završio. - ispričao je Nedžad Avdić koji je jedva preživio ranjavanja.

Taj su zločin Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) okvalificirali kao genocid sukladno odredbama konvencije o sprečavanju genocida iz 1948. godine.

- Pogledajte sve te dječake, muškarce i djedove. Njihove obitelji nakon toga ih više nikada nisu vidjele. - u kratkom filmu o masakru u Srebrenici sa suzama u očima govori mlada žena.