NAKON nekoliko mjeseci zabavnih priča o smeću Slavonskoga Brodal, došao je dan kada građani trebaju postati savjesniji prema smeću, ako to do sada nisu bili. A obično svaki građanin postaje savjesniji kada mu se ruka duboko zavuče u džep. Tako će izgleda biti i ovaj put. 

Ako smo prošetali užim centrom Slavonskog Broda, često smo mogli vidjeti kontejnere iz kojih 'kipi' smeće. U nedostaku prostora u njima, smeće su ljudi (kako oni koji su zadužili spremnik, tako i oni 'sa strane') odlagali pored kontejnera. Moglo se na tim hrpama svašta vidjeti, od plastike, boca pa do oglodanih krmenadli. Možda i onaj dobronamjerni i savjesni građanin koji bi svoju vrećicu bacio u kontejner, kad sve to vidi kaže – kada drugi mogu, mogu i ja.
Nekoliko dana, u jednoj od najprometnijih ulica za pješake, u Slavonskom Brodu, stajala je velika hrpa smeća. Iz dana u dan postajala je sve veća. Valjda su građani vidjeli da se tu može baciti sve i svašta, pa su požurili riješti se smeća prije dolaska žutih vrećica. Ekologija i estetika u centru Slavonskog Broda.

Prema europskim direktivama i našem Zakonu o gospodarenju otpadom, do 2025. godine, trebali bismo u Lijepoj Našoj reciklirati najmanje 55 posto, a do 2035., minimalno 65 posto otpada. Da bi se moglo reciklirati, treba stvoriti uvjete, a kada se stvore svi uvjeti onda će i građani moći razvrstavati otpad. Razvrstavati otpad u vrećice žute, plave, biorazgradive ili neke druge nema svrhu ako nisu stvoreni svi uvjeti. 

To je slično onom vicu o Muji i Hasi i njihovoj logici. Kazuje se kako su Mujo i Haso vrijedno radili na vrućem ljetnom danu. Mujo je kopao kanal, a iza njega je išao je Haso i sve to uredno zatrpavao. Prolaznici su u čudu gledali što to oni rade. Ništa im nije bilo jasno. A neki nisu ni pitali jer su se bojali da će ispasti glupi. Ali jedan mladić skupi hrabrost, priđe im i upita – bolan Mujo, ti kopaš kanal, a Haso ide iza tebe i zatrpava, kakva je tu logika? Nasmijaše se Mujo i Haso, Mujo pogleda u mladića i reče mu – ima logike, samo nema Sulje da polaže kabel.
Sama ideja o razvrstavanju otpada je pohvalna. Ona ima za cilj da se potpomogne ekološka održivost nama jedinog planeta – Zemlje. 

Logično je da se određene vrste otpada ponovo mogu iskoristi. Logično je da takav otpad neće štetiti prirodi, da će smanjiti zagađenje. Ali izgleda u svemu tome fali Suljo.

Možda sam sada i ja radoznali mladić iz vica o Muji i Hasi pa znatiželjno pitam. Živim u centru Slavonskog Broda. Na kućnom broju gdje stanujem, živi još sedamnaest stanara ili tamo ima svoj prostor. Na istom tom kućnom broju postoje četiri crne kante koje su - valjda - za miješani otpad i tri spremnika plave boje. Znači, od ukupno osamnaest vlasnika stambenog ili poslovnog prosotra na broju gdje stanujem, samo su četiri korisnika komunalnih usluga brodskog Komunalca. Vjerujem kako ovo nije jedini slučaj u Slavonskom Brodu, kako postoji još takvih i sličnih slučajeva gdje se pojedini građani „švercaju“ neplaćanjem odvoza i deponiranja otpada.

Logično se nameće nekoliko pitanja: Gdje oni odlažu svoj otpad? Hoće li i oni morati kupiti žute vrećice? Gdje će odlagati svoje žute vrećice, ako ih kupe? I što ako ih ne kupe i budu odlagali otpad onako kako su naviknuli - tuđu kantu? Kako će oni biti kažnjeni? I Mujo bi rekao da bi logično bilo da i oni trebaju plaćati odvoz i deponiranje otpada. I to prije nego što mi kupimo žute vrećice. Ali što kad nema Sulje.

Ono što građani teško prihvaćaju, uvijek se umota i upakira u ukrasni papir ili vrećicu, može i žute boje, pa još ako ima i mašnu, sigurno prolazi. Tako svoj put pronalaze i nesretne informacije, loši prozvodi i loši pokloni. Ovaj put tako bi mogle proći i žute vrećice. Jer građanin će otpad koji je odlagao u crnu vreću, odsad odlagati u žutu - ili će ga i dalje stavljati u crnu pa potom tu crnu prepakirati u žutu. Cilj je da je otpad - u konačnici - u žutoj vrećici. A svrha?

​​