POČETKOM listopada, točnije petog, širom svijeta obilježava se Svjetski dan učitelja. Prilika je to da se u ovom danima prisjetimo svih onih koji su uložili i još ulažu napor kako bi svaku generaciju učinili boljom. Za takve ljude sigurno možemo učiniti puno toga, i mi kao pojedinci ali i društvo u cjelini. Međutim, svake godine za njih činimo sve manje, ili ništa. Zaslužuju li učitelji takav odnos od nas?

Iz godine u godinu učiteljski poziv potiskuje se na margine. Učitelje često vidimo kao neradnike, njihovo zanimanje nije atraktivno, sve manje i manje su poštovani. Učitelji u prvi plan dođu samo onda kada izađu na ulice ili prinudno prekinu s radom tražeći samo svoja prava. A i tada vidimo mnoge među nama koji ne odobravaju njihov način borbe za svoja prava. Gluhi smo i slijepi na njihove zahtjeve, potrebe.

Zaboravljamo da smo svi mi imali svoje učitelje koji su nas puno toga naučili. Oni su svoj trud utkali u nas i bez znanja i vještina koje su prenijeli na nas, mi danas ne bismo bilo ono što jesmo.

Biti učitelj više je od zanimanja. Biti učitelj je poziv. Oni su snaga i podrška za mnogu djecu. Učitelji neumorno i predano rade s djecom, odgajajući ih, ali i ispravljajući njihove greške. Često naši učitelji ostaju u našim srcima od onog dana kada su nas dotaknuli svojim osmijehom i lijepim postupcima.

Nužno je da postupci i djela učitelja prate njihove riječi. Riječ bez djela uopće nema nikakvu vrijednost. Zato je i svakom učitelju potrebno i konstantno samoodgajanje. Bez toga učitelj ne može biti učitelj. Ne može nositi titulu časnog poziva. Bez konstantnog samoodgajanja učitelj će imati samo obično zanimanje.

Poštovanje se ne uči samo u školi. S poštovanjem trebamo dolaziti u školu, kako bismo poštovali i školu, ali i učitelje. To poštovanje trebali smo naučiti u svojim domovina i to donijeti u škole. Međutim, danas djeca nauče nešto drugo u svojim domovima i to donesu u školu.

Biti učitelj u današnjem suvremenom dobu veliki je izazov. Od učitelja se očekuje čak i ono nemoguće. A s druge strane za učitelja se ništa ne daje.

Rad učitelja je ključan za cjelokupno društvo. Ako oni zakažu, zakazat će i cijelo društvo.

Na kraju, učiteljima smo stavili na teret da učine ono što trebaju učiniti roditelji. Jer pojedini roditelji smatraju kako je dužnost učitelja naučiti njihovu djecu onome čemu ih i sami roditelji ne uče.

Uz sve ovo današnji učitelji moraju slušati sve veći broj bahatih roditelja.

Učitelji ne traže ni spomenike niti medalje. Traže samo da ih se uvažava i postavi na mjesto u društvu koje im pripada. Jer biti učitelj je cjeloživotni poziv.