UČENJE je jedan od glavnih imperativa svakom čovjeku. Učenje je nužno za svakog pojedinca. Na koncu, bez učenja ne bi funkcionirao niti jedan sustav u društvu.

Na kraju smo još jedne školske godine i svakako trebamo se pitati što smo do sada naučili, ali i usvojili. Nije dovoljno samo naučiti. Bez usvajanja znanost je beskorisna. A učiti nisu dužni samo učenici. Svaki čovjek je dužan učiti svaki dan. jer poslovica kaže – neka je proklet onaj dan u kojem čovjek ništa novo ne nauči.

Obrazovanje ali i odgoj naše djece i mladih čine državne institucije koje su dobile povjerenje od nas, od društva, da preuzmu dio roditeljskih obaveza u odgoju i obrazovanju. To što čine državne institucije, vrtići, škole ili fakulteti, ne oslobađa odgovornosti roditelja u odgoju i obrazovanju svoje djece. Može vrtić, škola ili fakultet biti najbolji, može imati najbolje stručnjake, ali ako roditelj zakaže u svojoj misiji odgoja, bojimo se da će dijete otići krivim putem.

U današnjem vremenu puno roditelja radi i ima mirnu savjest što mu djeca pohađaju škole s uređenim obrazovnim sustavom. Međutim, puno roditelja zaboravlja da djeca rastu, razvijaju se i usvajaju važne životne ideje, i nekada bez znanja i razgovora s roditeljima. Zato se svaki roditelj treba aktivno uključiti u obrazovni put svojeg djeteta kako bi doprinio njegovom boljem uspjehu.

Odgoj i obrazovanje bez elemenata obiteljskog odgoja nije potpuna stvar. Obiteljski odgoj najbolje oplemenjuje dušu i pruža emotivnu potporu na životnom putu. I najbolja škola ne može tako oplemeniti dječju dušu kao što može majka ili otac. Zato je jako bitan razgovor s djecom. Ali odgojno edukativni razgovor roditelja i djece. Možda je još važnije i samo ponašanje majke i oca pred djecom. Ako majka provodi sate i sate pred ogledalom šminkajući se, naslikavajući se za društvene mreže ili gledanje ispraznih sapunica, što očekivati od njezine djece. A ako još i otac ne popušta pogled s kladioničarskih listića, uz poneku tešku psovku, što očekivati i od takvog djeteta.

Ovakve stvari mogu biti presudne u dječjem razvoju ili sazrijevanju. Svako dijete najbolje uči od svojih roditelja. I kada vidimo nečije dijete, možemo sami zaključiti kakvi su mu roditelji. Dakle, dijete je ogledalo oca i majke.

Obitelj je nezaobilazna i važna poluga odgoja naše djece i učvršćivanja identiteta kod mladih ljudi. U našim zdravim obiteljima djecu učimo zdravom i moralnom načinu življenja, te otvorenosti za sve ono što je korisno i napredno.

Dječji duh je poput vode i može ga se skrenuti na ovu ili onu stranu. Uloga roditelja i učitelja u tom procesu je važna i nezaobilazna. Onda, kada roditelj i učitelj surađuju to se uvijek odrazi na formiranje zdrave ljudske ličnosti. Što će biti s naše djece ako ih ne učimo da prepoznaju da je trud važniji od rezultata? Ako ne razvijajmo kod djece osjećaj odgovornosti za vlastito postupanje, djeca će cijeli život biti razmažena i smatrat će se bezgrješnim. Nije grijeh niti sramota ako dijete danas iskusi posljedice lošeg postupanja i zanemarivanja svojih dužnosti.

Jedno ne smije propustiti ni učitelj, niti roditelj. Zajedno moraju naučiti dijete da je u vršenju dužnosti i ispunjenju preuzetih obveza sav moral čovjeka, a u njihovom zanemarivanju velika sramota. 

Čini nam se kako danas od svega ovoga postupamo suprotno. Posljedice će doći, ako već nisu došle.