OBILJEŽAVANJE 8. marta ili 8. ožujka kao Međunarodnog dana žena ima svoj začetak u društveno-povijesnom kontekstu, ali pitanje je koliko je sve to danas važno ako na umu imamo ovo obolježavanje sa svim pripadajućim općim mjestima: darivanje cvijeća, slavljenje žene u nekom kontekstu “žene, majke, kraljice”, medijska pompa koja traje jedan dan i utihne do sljedeće godine. Ženama koje se bore s avetima svakodnevice to sve ne znači ništa. Borba za opstanak negdje tamo gdje žene nemaju prava na vlastiti odabir, na vlastiti život, gdje ih se ugnjetava a razlozi za to leže u duboko ukorijenjenim kulturološkim razlikama Istoka i Zapada, utjecaja religije i utjecaja sekularizma (?)...

Feministice će glasno govoriti o prešućivanju povijesti i konzekvenci koje ona ima na sadašnjost, isticat će se značajna imena, govoriti o patrijarhatu i prešućenom matrijarhatu kroz likove božica ili Velike Božice koja je darivala život u različitim verzijama. Lik Velike Majke tako je određivao ritam života zajednica u Africi, Australiji, u Europi, na jugu Rusije, Mediteranu, u Aziji i Kini. Tako su primjerice, za rekonstrukciju ženske povijesti ili povijesti žena u drevnoj Indiji važna imena Uma Chakravarti i Kum Kum Roy. Tlačenje žena iz radničke klase također je uvijek u fokusu jer evidentno pokazuje kako je i u tome smislu društveno raslojavanje vrlo važno ako se krene od te početne teze, a onda se dalje grana na različita polja djelovanja na žene i u kontekstu žena i njihova života u različitim povijesnim razdobljima.

Zanimljivo je doznati kako je Christina de Pisan, Venecijanka rođena 1364. progovorila o inferiornosti žena, a govorimo o srednjem vijeku! Joy Magezis (čiju sjajnu knjigu, presjek čitavog znanja o povijesti ženkog pokreta i ulozi žena u društvu pod nazivom Ženske studije, ponovo toplo preporučujem!) uz sve ove podatke donosi pregršt drugih koji imaju itekako veze s cijelom pričom o ženama i njihovoj aktivnosti od pamtivijeka pa čak dovodeći žene u kontekst “snažne uloge u Francuskoj revoluciji”. No, unatoč svim (sa)znanjima o ulozi žena u društvu uvijek će čuditi kako tek dvadeseto stoljeće (u)nosi neke bitne promjene u vrli Novi svijet, a 1907. postaje sinonim borbe za opstanak žena radnica i udovica rata koje su marširale New Yorkom. Smislenost tog marširanja koje je ponovljeno sljedeće godine na isti datum  dobiva na važnosti 1910. godine kada je Clara Cetkin predložila na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu obilježavanje 8. marta ili ožujka kao Međunarodnog dana žena. Godine 1917. na isti dan počele su demonstracije u Rusiji da bi poslije toga praznik bio izgubljen pa se onda probudio, ali tek 1978. biva priznat od Ujedinjenih naroda. 

Sve je to moguće pronaći u ovoj knjizi kao i puno drugih podataka o širenju ideje o pravednijem svijetu. Ali svijet gdje je Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena tek 1948. godine, a i dalje se događaja sve što ne ide ukorak s ljudskim dostignućima, govori puno o ambijentu gdje žena kao ljudsko biće nema prava i mora živjeti prema pravilima većine žena iz viših slojeva društva. Biti lijepa, vitka, što manje govoriti, biti uslužna... je li to ideal žene? Jesu li te karakteristike poželjne nasuprot nepoželjnima koje bi označavale ženu kao grubijanku, neženstvenu?

Možda idem u nekome smjeru nedovoljno privlačnom većini, a možda će se ipak netko složiti sa mnom da su problemi veći negoli se čini. Ako je meni dobro, nije svima, Uostalom, gledam jučer, Romkinje prose na ulici, na nekoliko punktova... zašto? Zar smo toliko postali imuni na one kojima je potrebna pomoć? Riječ je o našem društvu. Sve se to nas tiče. 

Znaju li one kako su stigmatizirane utoliko ukoliko ih nitko ne želi zaposliti jer se za njih vežu krađe. S druge strane, poznajem krasnu obitelj Roma. Vrijedni, trude se usaditi opće ljudske vrijednosti u svoju djecu koja idu u školu. Moramo se truditi osigurati društvu više, moramo se truditi biti bolji ljudi. Sve kreće od nas  samih. Budimo pokretači promjena neovisno o rasi, klasi,...

Sutra nije samo Međunarodni dan žena, sutra je dan kada možemo promišljati o tome kako svijet učiniti boljim za sve nas... jer i žene su ljudi.