GOVORITI o ženama potrebno je uvijek, a ne samo u danima koji su posvećeni njima. Govoriti o ženama osjetljivo je pitanje, jer danas postoje oni koji ženu gledaju na jedan način, dok je drugi gledaju na dijametralno suprotan način.

Jedni smatraju kako je žena stvorena samo da služi mužu, da je ona samo neka vrsta robe, ekskluzivna imovina muža. Kao takva, žena nema prava na privatnu imovinu, slobodu misli, razvoj svojih vještina. Sigurno, niti jedna žena ne bi htjela pristati biti ovakva.

Drugi žele osloboditi ženu svih granica. Takvi pokušavaju ženin delikatan duh, najiskrenije osjećaje, čisto srce i glamurozno tijelo iskoristiti za nešto sasvim drugo. Ona postaje predmet ili objekt za kojekakve reklame, za trgovinu, a često i za ponižavajuće požude. Ako bi se danas ovako gledala žena, možemo kazati da bi se nalazila u očajnijem položaju nego ikad. Sigurno, niti jedna žena ne bi htjela pristati biti ovakva.

Svjedočimo kako danas postoje žene koje su robovi svojim muževima, ali postoje i one žene koje svoje tijelo prodaju muškim očima. Zašto se i jedne i druge žene ne bore za svoja istinska i prirodna prava? Zašto i muškarcu, ako već govore o ravnopravnosti, pristaju na iskorištavanje žene kao roba ili samo njezinog tijela?

Svakog Osmog marta svijet se prisjeća borbe žena za prava, ravnopravnost i dostojanstvo. Nekada, ne tako davno, ovaj datum je bio veliki u očima svake žene, ali i muškarca. Danas je Osmi mart prilika za prodaju ruža i cvijeća, bombonijera ili parfema. Ovaj dan, koji bi trebao biti posvećen ženskim pravima postao je tržišni festival. Vidjeli smo kako razne trgovine ili radnje imaju posebne ponude za ovaj dan. A iste te trgovine ili radnje svojim djelatnicama ne nude ni osnovne uvjete dostojanstvenog rada. Nije li ovo ironično?

Osmi mart je postao dan ritualnog darivanja uz poneku praznu riječ ili pusto obećanje. I žene prirede skupocjene haljine, štikle, torbice za ovaj dan. Dobiju jednu ružu. I što se desi kada latice poklona uvenu ili se osuše? Traje li Osmi mart samo onoliko vremena koliko traje i ruža?

Znamo da su plaće žena manje od plaća muškaraca za iste poslove. Znamo da su žene češće žrtve obiteljskog nasilja. Znamo i da je prisustvo žena na rukovodećim položajima i dalje više izuzetak nego pravilo. I dođe opet Osmi mart i one dobiju poklon, jednu ružu. Za što? Možda ta ruža gura u drugi plan sva ona njezina prava. A možda ima i onih žena kojima će jedna ruža pomutiti razum i neće osjećati potrebu za svojim pravima.

Ne treba odbaciti simboliku dana svake žene – Osmog marta. Ali taj dan se ne smije svesti samo na čestitke, ruže, bombonijere ili parfeme. Ako tako učinimo i ako žene tako prihvate, onda je u potpunosti izgubljena suština Osmog marta.

Prava poruka svim ženama ne treba biti u poklonima. Prava poruka je u djelima. Djelima se pokazuje kako žena ne smije biti ničiji rob. Djelima se pokazuje kako poštujemo žensko tijelo. Djelima se pokazuje kako žensko tijelo nije samo za reklame, filmove i niske strasti.

A jedna ruža, brzo će uvenuti i žena će i dalje ostati ono što je bila i prije Osmog marta. Sigurno, ružama, bombonijerama ili parfemima ne možemo osigurati ženama njihovo dostojanstvo i ravnopravnost.