ŽIVIMO u vremenu koje vrednuje samo ono vanjsko. Ono što je unutarnje postalo je nebitno kao da i ne postoji. Danas je važnije kako izgledamo od onoga kako se osjećamo. Sve što je materijalno postalo je mjera uspjeha, a iskrenost i plemenita duša postale su slabost.

Nažalost, danas se sve vrti oko novca. Moć, ljubav, blagostanje, sloboda. Kada imaš novac putuješ gdje poželiš, kupuješ sve s radošću, upoznaješ ljude na raznim mjestima,... i još puno toga. Novac je postao papir bez kojeg doslovce ne možemo ništa.

Bogatstvo i siromaštvo polaritet su koji može biti jednak drugom polaritetu – pozitivno i negativno. Pojednostavljeno, je li materijalno bogatstvo samo pozitivno, a siromaštvo kao takvo negativno? Predstavlja li materijalno bogatstvo ključ rješenja svih nedaća i problema? Treba li bogatstvo biti cilj ili sredstvo? Treba li čovjek biti rob bogatstva ili samo njegov upravitelj? I na koncu, jesu li i bogatstvo i siromaštvo samo iskušenje?

Možda ne razmišljamo često o ovakvim i sličnim pitanjima. Možda ne stignemo jer smo preokupirani samo onim što vidimo.

One plemenite duše, koje su danas rijetkost, ipak drugačije promatraju ovaj svijet. Osobe s plemenitom dušom, upravo promatraju dušom, a ne očima. Takva duša ne zna glumiti, ne računa hoće li se dobrota isplatiti. Takve duše prepoznatljive su po blagom pogledu, toplim riječima i nesebičnim djelima. Takve duše mogu nas zagrliti pogledom. One nas razumiju i kada šutimo, a ne osuđuju nas ako pogriješimo.

N.K./PLUS

Iako su takve duše plemenite, one nisu bezgrješne. I one znaju i griješiti, ljutiti se, plakati. Koliko god su krhke i nježne, one ostaju vjerne sebi i neće dopustiti da sve ono pojavno otupi. Takve duše, u ovome svijetu punom buke, tišina su koja liječi. U svijetu punom zla i sumnji, plemenita duša je vjera koja ne odustaje.

Jedna mudra priča nam kazuje kako je jedan bogati otac odlučio odvesti sina na selo i pokazati mu koliko ljudi mogu biti siromašni. Kada su otišli na selo, ostali su nekoliko dana kod siromašnih seoskih obitelji. Kada su krenuli kući, otac reče sinu – vidiš li koliko ljudi mogu biti siromašni? Na to pitanje sin dade ocu odgovor koji ga je iznenadio. Sin reče ocu – mi kod naše kuće imamo jednog psa, a oni pet. Ispred naše kuće nalazi se bazen koji je do pola našeg dvorišta, a oni imaju potok koji nema kraja. U našem su dvorištu umjetne lampe, a u njihovom sijaju zvijezde. Naš pogled seže do dvorišne ograde, a njihov obuhvaća cijeli horizont. Otac je ostao zbunjen, ne znajući što reći. Sin završi svoj odgovor riječima - oče, hvala ti što si mi pokazao koliko smo siromašni.

Ovo čisto dječje biće svijet je vidjelo drugačije, jer ga je gledalo dušom, a ne očima. Zapravo, sin je ovaj svijet vidio onakvim kakav on i jest. Dječja duša je našla zadovoljstvo u onome što čovjek današnjice ne može jer je okovan oklopima pohlepe.

I ako budemo gledali ovaj svijet očišćenom i oplemenjenom dušom, taj pogled će nam omogućiti da shvatimo kako istinsko bogatstvo nije u mnoštvu imetka, već u bogatstvu duše i činjenju dobra.