TKO još u Slavonskom Brodu nije rekao - idem preko? Kada to čujemo ili izgovorimo, ne treba ništa objašnjavati - to znači odlazak u Bosnu. Ta riječ - preko - nije most ili prelazak granice. To znači puno više. To je postala navika i svakodnevica. S tom riječju, toliko smo naviknuli na život uz granicu da je često i ne primjećujemo. A ista ta granica - ona nas dosta oblikuje, često i više nego mislimo.

Stanovnike Slavonskog i Bosanskog Broda granica nije podijelila. Iako ta granica razdvaja dva grada, dvije države, ona je na svoj način povezala ljude s jedne i druge strane Save. U Slavonskom Brodu i okolici malo je onih ljudi koji nemaju nekoga svog u Bosanskom Brodu, Novom Selu, Derventi… Granica između dvije države nije povezala ljude samo rodbinski ili prijateljski, već i mentalitetom. Ljudi prelaze svakodnevno - idu preko, na ćevape, burek, po cigare, gorivo, kod zubara.

Most na Savi nije samo infrastruktura - on je i identitet oba Broda. Prelaskom preko mosta građani Slavonskog i Bosanskog Broda prelaze iz jedne u drugu državu, ali ne prelaze u druge svjetove. Jer ovdje, uz most na Savi, svjetovi žive jedni uz druge - ili bolje kazano, jedni s drugima - desetljećima. I oni s desne i lijeve obale Save i jedan i drugi Brod doživljavaju kao svoj.

Bosanski je Brod odavno naučio živjeti s dvije valute. Ako je gorivo jeftinije u BiH - ide se preko. Ako je nešto na akciji - izpreka se dolazi ovdje. Tržnica, pijaca, trgovine, ćevapi, burek, kafići,… sve funkcionira kao da nema granice. Ali ona je, ipak, tu. I zna itekako usporiti odlazak ili dolazak iz jednog Broda u drugi.

Svaki stanovnik uz most na Savi zna kakav je osjećaj kada kolona vozila na mostu stane, kada carinik zakomplicira, kada zbog - da samo nešto prenesem - nastane problem. Kolone vozila, gužve, carina - uvijek nas podsjete da država ima zadnju riječ.

Svatko može reći što hoće, složiti se ili ne, ali utjecaj Bosne na Slavonski Brod i obratno - svakodnevan je. Od jezika do glazbe, od šala do psovki. Ne zna se više gdje počinje jedno, a završava drugo. Na koncertima u Tvrđavi čut ćemo i tamburaše, ali i Halida. U kafićima se sluša i Merlin i Gibonni.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska su dvije suverene i samostalne države. Ali u dva Broda ne postoje odvojene stvarnosti. Svakodnevno se isprepliću u pričama, posjetama, pa čak i u sitnom švercu - ali u velikim prijateljstvima. Možda nas na papiru granica razdvaja, ali u svakodnevici život stanovnike dva Broda itekako povezuje. Možda nismo ni svjesni koliko smo granični u načinu razmišljanja. A možda nas i granica definira više nego mislimo. Možda stanovnici i jednog i drugog Broda nisu samo Brođani. To su ljudi mosta. To su ljudi prijelaza. Ljudi koji znaju da se identitet ne mjeri kartom - već tamo gdje ideš na kavu, gdje ti živi tetka, s kim si išao u srednju.

Živjeti uz granicu nije nikakvo ograničenje. To je možda prilika da vidimo svijet s obje strane Save. I onda shvatiš gdje je tvoje. A tvoje je gdje osjećaš da je tvoj dom. A za mnoge Brođane - dom je i s jedne i s druge strane Save.