SVI smo čuli za izraze kao što su iskrenost, ljubaznost, skromnost, smirenost, blagost, pravičnost, razumijevanje. Koliko ljudi danas posjeduje ove i slične osobine? Koliko mi sami imamo ovakve i slične osobine? Prava je rijetkost danas sresti takvog čovjeka. 

Možemo sa sigurnošću kazati kako je ključ uspjeha u životu lijepo ophođenje s ljudima. Zar nisu i najveći ljudi u povijesti uspijevali pridobiti druge svojim ophođenjem, odnosno, lijepim odnosom prema njima.

Danas, kada susrećemo ljude na ulici ili drugim mjestima, primjetna je jedna jako loša navika – ne marimo za njima, a niti oni za nama. Čak kada se i ostvari komunikacija prilikom susreta ljudi, nerijetko ćemo vidjeti kako su okrenuti jedni od drugih, vidjet ćemo ih kako koriste mobitele i provjeravaju notifikacije na mobilnim telefonima. Tim neverbalnim postupcima samo pokazujemo svoju nezainteresiranost, a s druge strane otvara se mogućnost za pogrešno razumijevanje izrečenog.

Možda je najčešća neljubaznost ili nekultura u prometu. Rijetko ćemo vidjeti da netko uz osmijeh pomogne nekome ako je pogriješio u prometu, ako je nešto sitno skrivio. Uglavnom - čut ćemo verbalne uvrede, psovke i ružne riječi. A verbalno ili neverbalno negodovanje u takvim prilikama često ima za posljedicu neželjene rasprave pa čak i fizičke sukobe.

Ne spada li u opću kulturu da smo, kada s nekim razgovaramo, okrenuti licem i tijelom prema tom sugovorniku, pomno ga slušajući. Onaj koji nas sluša i s kojim razgovaramo treba pomisliti kako nam je on najbitnija osoba na svijetu. Time iskazujemo samo brižnost prema čovjeku.

Možda nekad možemo razumjeti „običnog" čovjeka kada se ne ophodi na najbolji način prema drugim ljudima. Možda je neobrazovan, nekulturan, primitivan. Ali kako razumjeti političare, koji sebe smatraju uglednim ljudima, pametnim, obrazovanim. A naslušali smo se mi od naših političara uvreda prema pojedincima, prema narodima, prema pripadnicima određenih religija.

Nije nužno da uvijek imamo stav prema nekom pitanju ili problemu. Ali ako već zauzimamo stav prema nekome ili nečemu, i ako se razilazimo u mišljenju ili stavu s nekim, nije ljudski, a ni etički da se prema toj osobi odnosimo neprijateljski. A najgore je kada se svim silama trudimo da i druge ljude nagovorimo da se prema toj osobi odnose na najgori način.

Dijalog i dobronamjerna diskusija, uz jasno iznesene dokaze, mogu riješiti i najveće probleme. Mogu riješiti svađe, sukobe, podjele.

Svaki dijalog treba biti obilježen lijepim ponašanjem, korektnim odnosom prema drugoj strani, bez omalovažavanja, vrijeđanja, ponižavanja. Ako nema lijepog ponašanja, korektnog odnosa prema drugoj strani, samo pokazujemo nedostatke svog odgoja, svoju nekulturu. Sigurno takvim ponašanjem ne pokazujemo svoju nadmoć ili svoju učenost. Grubost je imitacija snage slabog čovjeka.

Ljudska je obaveza očistiti sebe od svih predrasuda negativnosti prema drugim ljudima. Posebno ovakve stvari naglašava svaka religija. A u Lijepoj Našoj velik je postotak onih koji za sebe kažu da su vjernici. Sa svakim postupati ljubazno i blago. S nježnošću prema starijima, milošću prema djeci i ljubazno s neistomišljenicima.

Svaki čovjek treba nastojati biti ljubazan i komunikativan. Trebamo nastojati razumjeti svakoga, kako bismo pozitivno utjecali na druge ljude. Druge ljude trebamo uvijek ohrabrivati, a ne činiti ih pesimističnim i beznačajnim. Uvijek ćemo govoriti ono što je lijepo i korisno, i na taj način i druge ćemo poticati na dobro i korisno.

Jer lijepo ponašanje je samo način kojim drugim ljudima pokazujemo da ih poštujemo.