VJERUJEM, svatko od nas nekada se ZAPITA - čijom sam zaslugom ovdje, na ovome svijetu? Ima puno osoba koje su nam ključne u životu. Ali jedna osoba izdvaja se od svih. Majka. Svi oni koji su nas odgajali, učili, obrazovali, sve institucije, fakulteti, škole, vrtići, svi su nam doprinijeli na svoj način. Ali nešto što se ne može usporediti niti s bilo kojom institucijom, ustanovom, niti bilo s čim je majčina ljubav. Majka je jednostavno sve.

Jučer sam bio na sahrani majke svog dobrog prijatelja. I njezin odlazak s ovoga svijeta, naveo me je na razmišljanje o majci. Čuo sam prijatelja kada je samo rekao: „Majko, hvala ti za sve.". Kratka rečenica, ali što je sve sadržano u njoj... o tomu bi, vjerujem, mogli biti napisani tomovi i tomovi knjiga. Nije dalje mogao reći ništa. Ali kao da je htio reći još: „Ispraćam te, putnice stara, na posljednji put. Moj tužni nemir osluškuje tišine muk, ne bi li ti možda čuo glas. Ali, ipak, ne čujem te. Pa zato, mila moja mati, ti sada poslušaj sina svog.  Ne brini za mene mila moja, rodila si jakog dobrog čovjeka i bit ću još bolji, jer si uvijek to željela od mene. Održat ću obećanu riječ."

Kako je samo topla ta riječ i kako se slatko izgovara. Mama, majka ili mati. Prva riječ koju naučimo tečno izgovarati svojim dječjim jezicima koji još zapliću dok izgovaraju sve druge riječi. Majka. Tim imenom dozivamo kada smo gladni, žedni, promrzli, kada nas je strah, kada smo bolesni, kada smo nesigurni, kada nam je teško. I kada izgubimo majku, opet ćemo je i dalje dozivati i tražiti sigurnost i smiraj bar dok izgovaramo tu uzvišenu riječ. Majka.

Postoje li riječi kojima se može opisati majka?

Ona nas rađa i podiže bez straha. Nema trena, a da joj misli nisu s njezinom djecom. Ona nosi jednu obuću po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju uvijek nove cipele. Majka pravi najukusniju hranu, koju začini svojom iskrenom ljubavlju. Uvijek se brine za svakoga, a posebno za svoju djecu, ali nikada ne brine za sebe. Majka se nikad nikome ne žali, a u svom srcu prima svačiju bol. Ozarena i vedra lica ispraća nas u školu, na fakultete i posao. I nigdje nam ne da ići dok nas ne nahrani najljepšom hranom. I onda nas dočekuje najljepšim majčinskim osmijehom. Najsretnija je kada dočeka ženidbe, udaje, snahe, zetove, unučad i praunučad. Takva majka uvijek je blagog osmijeha i vedra lica. Nikad nije smrknuta. I takva majka ne zna za zlo i pakost. I uz sve poslove, majka se brine da joj nisu gladne ni kokoši, janjad, telad, mačak i golubovi. Majka ima uvijek čistu kuću i dvorište. I ne zaboravlja na Boga, ne traži od Njega puno za sebe. Najviše traži i moli Boga svoju djecu. Ona suzom i molitvom čuva svoju domovinu.  Neke naše majke nisu završile velike škole ili fakultete, ali su mudrije i pametnije od dosta današnjih visokoobrazovanih. Neke se majke možda i ne znaju ni potpisati. Ali njihov otisak prsta vrjedniji je od državnog pečata. I takva majka živi najsretniji život, sve radi s osmijehom na usnama. I takva majka i umire s osmijehom. Pa što sve nije tvoja i moja majka? I koliko god činili za svoju majku, nije dovoljno. Jer dok je živa majka, imamo sigurnost. Ali kada izgubimo majku, izgubili smo sve.  

I neće proći niti jedan tren da se nećemo sjetiti majke koje nema. Neće proći niti jedna noć, a da s njom nećemo pričati. I svi oni koji nemaju majku, sigurno je osjećaju u srcu. I siguran sam... moj prijatelj bi poželio vidjeti svoju majku bar još jednom, zagrliti je i kazati: „Majko, hvala ti za sve.".