SLAVONSKI BROD - Prvog dana korizme 2023. godine, u kuće pojedinih slavonskobrodskih obitelji ušao je strašan nemir. Središnja gradska Župa Gospe Brze Pomoći „upisala“ im se na njihove privatne nekretnine i to prijedlogom zabilježbe dostavljenim dva dana prije Božića 2022. godine. Pomislili su kako su izgubili sve, kako njihova djeca neće moći naslijediti ono što su oni vlastitim rukama stvarali. Jer, dobro je poznato - protiv tako moćnog neprijatelja, teško se boriti, a suludo je očekivati pobjedu.

Naime, kada je u kolovozu 2021. godine najveću župu i svetište u Slavonskom Brodu preuzeo velečasni Anđelko Cindori, očigledno je preuzeo i obvezu da kraju privede postupak započet 1997. godine koji se ticao povrata gotovo 90 tisuća četvornih metara zemljišta crkvi. Toliko joj je, naime, za Federativne Narodne Republike Jugoslavije, oduzeto na području Slavonskog Broda i pretvoreno u društveno vlasništvo.

No, sastanak održan u petak, 21. travnja, u velikoj vijećnici županijske Uprave, pokazao je kako su građani bezrazložno strahovali mjesecima te kako će unesene zabilježbe ubrzo biti uklonjene s njihovih nekretnina.

Odvjetnik Župe, Marko Andrijanić Tomo Opačak. Foto: Ivica Galović/PIXSELL

No, mnogi koji su strahovali da su ostali bez krova nad glavom, „spremnošću i voljom“ crkve da im se 'smiluje' uklanjanjem zabilježbe nisu oduševljeni te razmišljaju o tužbama za nanesenu im duševnu bol.

- Zar bih ja sad trebao biti sretan što će oni ukloniti zabilježbu i samo tako sve zaboraviti? - pita se Josip Dokuzović iz Ulice kneza Domagoja s kojim smo razgovarali.

Josip Dokuzović Tomo Opačak. Foto: Ivica Galović/PIXSELL

Situacija je tim čudnija jer su sve strane itekako bile svjesne da privatne kuće ni u kojoj verziji događaja neće moći postati predmetom povrata crkvi.

- Crkva će naći neke druge mehanizme da se namiri. Vjerojatno putem Vatikanskih ugovora - na način da dobije zamjensko zemljište ili odgovarajuće obeštećenje u novcu od strane države. - za HRT je kazao Tomislav Delač pročelnik županijskog Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove.

Neizbježno je, stoga, pitanje jesu li Brođani mogli biti pošteđeni nepotrebnog stresa pravovremenim informiranjem, sastancima, pisanim objašnjenjima te je li netko od nadležnih mogao pokazati barem natruhe empatije u čitavom slučaju. Ono 'postavljanje u tuđe cipele' i u ovom je slučaju sasvim izostalo.

Naposljetku, nije li to mogao učiniti barem župnik Cindori glede svojih župljana koji su bili obuhvaćeni ovom manijom koja je starije vlasnike nekretnina zasigurno koštala i živaca i zdravlja. Umjesto toga, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji s Brođanima nije htio razgovarati glede ovih 'problema' i župnik Anđelko Cindori kojeg je iz Vinkovaca preselio u Slavonski Brod te postavio u najveću gradsku župu, kao da građanima izmoždenima od brige i besanih noći sada nasmiješeni poručuju - 'Mi smo se samo šalili!'.

Osim privatnih kuća u Ulici kneza Domagoja, Zagrebačkoj ulici,... povratom su obuhvaćena i brojna druga zemljišta u Slavonskom Brodu. Primjerice, ono na kojem se nalazi Ekonomska škola, zgrada Sveučilišta na korzu, dio Gradskog groblja, Društveni dom u Brodskom Varošu,... I dok taj postupak koji je crkva pokrenula - barem pravno - nimalo nije upitan, odnos prema vlastitim župljanima itekako jest.