Jedna sasvim bezazlena priča iz moga djetinjstva, pod naslovom „Bosanci sve pokradoše" izazvala je nekoliko grčevitih komentara. Iskreno rečeno nisam ih očekivao, jer od vremena u kojemu se dogodila ta priča prošlo je 57 godina. Vječnost jedna.

Ta priča je prva od niza priča koje imaju za temu moju osobnu integraciju u ovdašnje društvo. Taj niz priča mogao bi imati skupni naziv „Povijest jedne uspješne integracije", ili „Kako od jarana postaje pajdo".

Međutim nije to tema moje današnje kolumne, jer je moja integracija moja osobna stvar i sproveo sam ju zbog toga da bi meni život u Slavoniji postao sadržajniji i ljepši. Drugim riječima više mi se sviđalo biti oko nego trun u njemu.

Međutim komentari na moju priču naveli su me na razmišljanje.

I poslije 1956. doseljavali su se Bosanci u Slavoniju. Slavonski Brod je tada bio u razvoju i trebao je nove ljude.

I njihova integracija odvijala se po uhodanoj shemi. Posao u Đuri, ili u DI Slavonija, kasnije u Jasinju, kućica, djeca, škola, nadogradi kuću, ugradi kupaonu, ugradi centralno …penzija.

Druga generacija doseljenika imala je iste šanse kao i djeca domaćeg stanovništva. Oni su brzo postali „Brođani", mnogi od njih dospjeli su na ključne pozicije u gradu.

Tada su doseljenici bili simbol razvoja grada. Međutim sada to izgleda sasvim drukčije i doseljenici iz 1992. su simbol propadanja grada i njegove specifične građanske kulture.

Mi smo znali tada da je integracija nužna za osobni razvoj i napredak. Ona se morala absolvirati i što ti je to prije pošlo za rukom bilo je za tebe bolje.

Događalo se često tada da su mladi i djeca tjerali svoje roditelje da se odreknu nekih stečenih navika, jer im je to bilo neugodno zbog njihovih vršnjaka.

Kada je veliki broj izbjeglica zbog ratnih događaja stigao u Brod smjestili su se kako tako u njemu. Mlađi su potražili sreću negdje drugdje …u Njemačkoj, Švedskoj, Kanadi, Americi, a stariji su ostali u Brodu.

Njima nije padalo niti na pamet mijenjati se. Oni sanjaju o povratku u Posavinu i zadržali su stare običaje i navike. Njihov broj je tako velik da mogu odlučivati i voditi politiku u Brodu. Personifikacija takvog svjetonazora je aktualni gradonačelnik Mirko Duspara koji zbog nesposobnosti i nesnalaženja domaćeg stanovništva već osam godina u Brodu uspješno vodi Plehan-politiku.

A oni Brođani starog kova gledaju to bespomoćno bez ikakvih mogućnosti oduprijeti se takvom razvoju događanja.

Rekoh …nekada su doseljenici iz Bosne bili simbol razvoja, a sada su simbol propadanja grada i njegovih moralnih i kulturnih vrijednosti.

Duspara ne mora u predizbornoj kampanji imati nikakav program, čak ne mora imati niti stranku iza sebe koja bi mu pružila logističku i financijsku potporu. Dovoljno je da on svojoj klijenteli obeća kazan'cu, cajke i šargiju na korzu i on pobjeđuje već u prvom izbornom krugu. Opozicije se ionako ne mora bojati, jer njegovi ljudi su u svim strankama i na svim položajima.

Dusparinoj klijenteli radna mjesta nisu važna. Njihova djeca podižu ionako BDP neke druge države, o povratku u Brod sanjaju ionako jednom godišnje na nekoj posavljačkoj zabavi u Berlinu, Frankfurtu ili Stockholmu uz zvuke šargije i violine

Zbog toga Duspara niti ne pokušava ozbiljno stvoriti nova radna mjesta. Malo vatrometa, puno trgovačkih centara, malo asfalta na Jelasu i Livadi tu i tamo koje drvo, koja ulična žarulja, puno kafića i eto ti Žeravca. A više tim ljudima niti ne treba. Oni će radije dati 1 000 kuna za crkvu na Plehanu, nego 10 kuna za obnovu kuće Ivane Brlić Mažuranić.

Ne bih niti slučajno dijelio Brođane na Bosance i Šokce, jer to nema nikakvog smisla, ali podijelio bih na one koji pod pojmom razvoj podrazumijevaju stvaranje novih radnih mjesta i onih kojima je razvoj zabava i dernek.

Da sam ovu kolumnu završio jučer zvučala bi u molu. Možda u ciganskom čak jer je on još tužniji. Međutim danas sam doznao možebitna imena kandidata za gradonačelnika i župana jedine još za ozbiljno shvatiti stranke u Brodu …HDZ-a.

I nisam na prvi mah povjerovao. Dragan Jelić i Danijel Marušić.

Jesu li ova dvojica žrtvena janjad? Ne bih rekao. Dobro …Danijel Marušić je dosada ostavio dojam …ono …kud netko tu i ja. Neke sposobnosti lidera nije pokazao, ali to se može preko noći promijeniti. Mlad je, dinamičan je, ambiciozan je, djeluje kulturno…

Najveće iznenađenje za mene su Dragan Jelić i sam HDZ. Ne želim špekulirati, ali mislim kako HDZ nije imao drugog izbora. U svojim redovima nisu mogli naći tko bi protiv Duspare imao bilo kakvu šansu, a žele se zadržati na političkoj pozornici.

Moram priznati da sam o lokalnim izborima u svibnju ove godine razmišljao samo na koji ću način učiniti listić nevažećim. Hoću li zaokružiti sve kandidate ili nijednoga, ili ću na listiću dopisati Petar Bašić. Dati glas bilo kojoj stranci ili kandidatu čije se ime do sada povlačilo po kuloarima nije mi padalo na pamet.

Međutim …uspije li me Dragan Jelić do izbora uvjeriti da se je emancipirao od svojih političkih mentora i da ne misli voditi dosadašnju klijentelističku politiku HDZ-a …moj glas ima.

Sve me to podsjeća na Angelu Merkel. Njen politički mentor bio je Helmut Kohl. Ona ga je naslijedila na čelu stranke, ali ona se odmah distancirala od njegove politike i dotadašnje prakse i kako vidimo …bio je to odličan potez. CDU se oslobodio od balasta, u stranku su došli novi ljudi koji kod njenog prethodnika nisu imali nikakvu šansu.

Riješi li te možebitne probleme sa strankom koja će ga staviti na listu, Dragan Jelić ima veliku šansu postati kandidat svih onih koji ovome gradu žele pravi razvoj. Čak i onih koji niti u snu nisu pomislili svoj glas dati HDZ-u.

Nova radna mjesta, bolje korištenje svih mogućih fondova, novi projekti, nova dugoročna strategija razvoja …sve mi je to povezano sa osobom Dragan Jelić.

I tko zna …možda se u jedan takav grad koji je u razvoju vrate i djeca onih koji sada podržavaju Žeravac-politiku. Možda i njihovoj djeci dosade amerike, minkeni i vrankvurti. Mnogi od njih nisu se tamo uspjeli integrirati.

Znači …nije pitanje Bosanac ili Šokac, HDZ ili HSLS… pitanje je: želimo li napredak ili ne.

E sad …ovo je interno i odnosi se na sve integrirane Bosance u Brodu:

Ajmo se maket!