Vratih se u Brod, nakon dulje apstinencije. Lijepo je vidjeti poznatu sliku, podvožnjak, Plavo polje, Bila, autobusni kolodvor… Skrećem desno, u Vukovarsku, i moram čekati na semaforu. Na ledini, preko puta, primijetim noja. Ne vjerujem svojim očima …otkud noj u Brodu? Prva pomisao …da nije možda zagađivanje zraka prouzrokovalo promjene kod domicilnih vrabaca …Svojevremeno se pričalo o tome.

Moja žena (umene žena), sa svojim urođenim osjećajem za realnost, kaže mi da je to neka instalacija, neki spomenik ili nešto drugo što spada u umjetnost, a ne u biologiju.Protrljam oči. I stvarno! Spomenik u gradnji. Skoro je gotov, treba samo još provesti instalacije, uključiti motor i cijela instalacija svijetli, baca vodu, okreće se…Opet me žena sa svojim urođenim smislom za realnost prekine u maštanju…

Zovak zamjera Jeliću što je svoju nakanu obznanio javno pozivajući se na kršćansku plemenitost po kojoj bi to trebalo činiti samozatajno. Zbog toga je to po njemu licemjerno.

Velika Malena

- Pa to je gotovo! Vidiš da su i cvijeće već posadili na postamentu. Stvarno! A baš šteta. Moglo se lijepo kroz jednu nogu provući cijev od pola cola, kroz drugu žice i mogla je ta ptičurina (tičurina) biti osvijetljena tisućama onih malih žarulja sa krizbana. Kroz kljun bi mogla izbacivati vodu pri tome se okretati (okrećati), a na Dan državnosti, ili na Dan grada, ili na gradonačelnikov rođendan… mogla bi podignuti kljun prema nebu i kroz njega ispaliti koju raketu.

Valjda se za tako što nije imalo dovoljno novaca, ali početak je učinjen. Vremena su teška i skromnost je najvažnija osobina. Rekli su mi da spomenik predstavlja rodu i to ne bilo koju rodu, već Malenu …najpoznatiju rodu u svijetu. Nesklad između imena rode i veličine instalacije na uglu Svačićeve i Vukovarske treba shvatiti kao umjetničku slobodu.Toliko za uvod.

Brodska normalnost

Htio sam reći da sam se, u nekoliko tjedana koje sam proveo izvan Broda, privikao na neku drugu normalnost, a sada se valja opet priviknuti na brodsku normalnost. A što bi to bilo brodska normalnost? Pa recimo …brodska normalnost je kada Mirko Duspara polaže kamen temeljac …za nove bazene recimo. I kad se, za tu priliku, bilo gdje na budućem gradilištu, iskopa rupa, stavi kamena ploča, koja se zalije sa nekoliko kubika betona. Taj čin poprate lokalni novinari, posveti lokalni svećenik, a lokalni uglednici proslave uz prigodan domjenak.

Par tjedana kasnije ispostavi se da to smeta zemljanim radovima pa se onda sve to iskopa i baci. To je primjer te brodske normalnosti. Da je to politička promidžba nikome niti ne pada pamet tako nešto pomisliti.

Ili …brodska normalnost je kada se za skupe pare izgradi javni WC koji je niži od kanalizacijske cijevi, ili kad se instaliraju dva direktora u Brod-plinu kako bi obavljali posao kojega može obavljati jedan referent. Košta to sve poreznog obveznika nekoliko stotina tisuća kuna …al' dobro sad …ne počinje se svaki dan sa gradnjom bazena, ne mora se svaki čas ići na WC i nije svaki direktor dovoljno pismen i obrazovan.

U onoj drugoj normalnosti, koju sam ovoga ljeta više tjedana konzumirao, bili bi to skandali neviđenih razmjera. Nedopušteno rasipanje društvenog novca u osobnu promidžbu. U Brodu je to normalna pojava.

Jeli to osobna politička promidžba? Pa naravno da jest i to najučinkovitija i najjeftinija koja se u Brodu uopće može zamisliti.

A što je onda u Brodu nenormalno?

Nenormalno je kad se političar ponaša normalno. Dragan Jelić na primjer. On je …zamislite samo to …došao na ideju svoju zastupničku mjesečnu naknadu od 1 500 kuna darovati udrugama i građanima kojima je taj novac potreban. „Jeftini politički marketing" naziva to Jerko Zovak i ja mu se pridružujem u ocjeni. Politički marketing jest, Dragan Jelić je političar, a jest i jeftin za građane koji ovo ne moraju platiti čak dobiju svoj novac kojim plaćaju političke usluge.

A zašto je to onda nenormalno? Nenormalno je zbog toga što nitko prije nije došao na tu plemenitu ideju. Plemenitost ne stanuje u brodskoj politici i kao osobina se ne cijeni. Bahatost (u mene "šestica") i rasipnost su traženi. Svaki zastupnik može sa svojom zastupničkom naknadom činiti što hoće… to je njegov novac. Može ju prokockati u kladionici, može ju potrošiti u kafićima plaćajući cehove, može si kupiti nove cipele...To je sve normalno u Brodu i nitko ti neće prigovoriti ako to radiš. Ali …usudiš li se reći da ćeš se odreći naknade u korist onih kojima je više potrebna onda je to licemjerje, skandal neviđenih razmjera.

Najučinkovitija i najjeftinija politička promidžba

Zovak zamjera Jeliću što je svoju nakanu obznanio javno pozivajući se na kršćansku plemenitost po kojoj bi to trebalo činiti samozatajno. Zbog toga je to po njemu licemjerno. Pročitao sam objavu Dragana Jelića i nisam nigdje u njoj primijetio kako to čini samo iz kršćanskih pobuda: „Kao zamjenik predsjednika gradskog vijeća (ispred HDZ-a), ostvario sam pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 1.500,00 kn (neto). Mišljenja sam kako gradski vijećnici trebaju raditi za dobrobit grada bez naknade, a kako to nije slučaj u našem gradu, odlučio sam cijeli iznos mjesečne naknade davati u dobrotvorne i humanitarne svrhe".

Dakle Dragan Jelić misli kako bi zastupnici trebali raditi bez naknade. I ne misli samo tako nego to potvrđuje osobnim primjerom. Jeli to osobna politička promidžba? Pa naravno da jest i to najučinkovitija i najjeftinija koja se u Brodu uopće može zamisliti.

Puno je to jeftinije od promocije neobjavljene knjige, ili besplatnog gradskog graha za Prvi maj.

Zovak pokušava uništiti klicu plemenitosti

Puno je to jeftinije od promocije neobjavljene knjige, ili besplatnog gradskog graha za Prvi maj. Mislim …jeftinije za Brođane kojima je postalo normalno plaćati skupe promidžbe svojih političara. Ovu promidžbu plaćaju isto oni, ali od nje imaju korist. Ovom gestom, Dragan Jelić se približio ljudima daleko više nego će to Mirko Duspara ikada učiniti vozeći se gradom u „šestici" koju su mu kupili građani.

Kroz komunikaciju sa udrugama i građanima koja će nastati nakon njegove objave, moći će direktno osjetiti gdje građane najviše žulja cipela. Iznos od 1 500 kuna mjesečno, u odnosu na potrebe, stvarno nije velik, ali tko zna… Možda će ženi nekog gradskog ili županijskog vijećnika dosaditi hvalospjevi Draganu Jeliću na stubištu, ili na ulici, pa će nagovoriti muža da i on postupi tako. Za očekivati je to od viječnika iz redova SDP-a. Možda će ovo zrno plemenitosti imati šansu za normalan razvoj, iako ga Zovak pokušava uništiti prije nego što je pustilo klicu.

U normalnosti koju sam konzumirao više tjedana ovoga ljeta, na taj način se rađaju zaklade. I u Hrvatskoj je na sličan način nastala i zaklada „Hrvatski radiša". Ali kako rekoh …u Brodu smo. Plemenitost i pošten politički razum treba tražiti negdje drugdje. E moj Dragane!