Pitanja iz podnaslova refleksija su mojih prijatelja s Facebooka na iskrivljenu stvarnost koja se, i ovih dana, zrcali iz medija. Svjetskih. I domaćih. Pitanja su to koje se provlače kroz, u odnosu na stvarnu potrebu, rijetke tribine, okrugle stolove, članke u medijima, na koja, tek tu i tamo, pokušavaju odgovoriti poneki hrvatski psiholog, psihijatar, sociolog... Pravih, stručnih, multidisciplinarnih znanstvenih istraživanja i rasprava na temu stanja i uzroka koji ga rezultiraju - zapravo i nije bilo. O pitanjima načina života jednog dijela Roma, i u Hrvatskoj, koji uključuje puno toga što 'nije politički korektno' spominjati, baš zbog ovoga posljednjeg nitko se javno, a iskreno sumnjam da je 'i iza kulise' drugačije, ne bavi.

Na četiri gardijske brigade mladih ljudi koji su u Domovinskom ratu izginuli za Hrvatsku, cijela jedna brigada počinila je suicid nakon rata! 

Cijela jedna brigada hrvatskih branitelja 'digla ruku na sebe'

Neshvatljivo je to ako se zna kako se omjer poginulih branitelja u ratu i onih za koje se pouzdano zna da su svoj život skončali suicidom - sve brže smanjuje. Parafrazirajući izjavu, s početka prošle godine, umirovljenog generala Marka Lukića, prvog zapovjednika Antiterorističke jedinice "Lučko” i Specijalnih postrojba MUP-a, na četiri gardijske brigade mladih ljudi koji su Domovinskom ratu izginuli za Hrvatsku, cijela jedna brigada počinila je suicid nakon rata! Dok je u Hrvatskoj, od 1999. godine, općenito trend pada samoubojstava, u braniteljskoj populaciji on je konstanta, a učestalost suicida među hrvatskim braniteljima dvostruka je u odnosu na ostalu populaciju i na razini je između 100 i 120 svake godine. Doda li se tom broju makar dio od petnaest posto poginulih u prometu za koje se osnovano pretpostavlja da su, zapravo, u suicidalnoj namjeri, izazvali prometnu nesreću pa poginuli, broj suicida hrvatskih branitelja mogao bi biti i veći.

Dizajneri životnih stilova i njihovi medijski epigoni

Dok dizajneri životnih stilova i njihovi medijski epigoni razvlače i još danima će razvlačiti 'priču' o sretnom životu i nesretnoj smrti „ambiciozne prospektivne provincijalke", kako je (i) Dolores Lambašu, prije par godina, opisao Denis Kuljiš, osim na prijateljičinom Facebook profilu, nigdje, ni u jednom mediju nisam ni riječi, pa ni slova čuo, saznao, vidio, o suicidu dvojice ratnih veterana u Glini. Nije više vijest, da se hrvatski branitelj u Gornjoj Vrbi raznio bombom, da je danas sprovod Stevi Malincu Gedži, veteranu SJP OSA Sisak, koji je imao 2029 dana borbenog sektora, pred policajcima, ispalio si metak u glavu… da se pokapa i njegov sugrađanin, pravosudni policajac Ivica Košutić, koji je u postrojbama HV-a, u borbenom sektoru proveo 1647 dana…

Dok dizajneri životnih stilova i njihovi medijski epigoni razvlače i još danima će razvlačiti 'priču' o sretnom životu i nesretnoj smrti „ambiciozne prospektivne provincijalke", ni u jednom mediju nema ni riječi o suicidima dvojice hrvatskih branitelja u malomu gradiću.

O.K. Društvo psihologa Hrvatske medijima preporuča poseban obzir kod pisanja o suicidima, osobito neka izbjegavaju senzacionalizam, kalkulacije o motivima, podatke o načinu izvršenja, fotografije…

No, ne može se reći kako mediji u ovoj, kako neki kažu „u povijesti ratovanja nezabilježenoj situaciji u kojoj država i društvo sustavno marginalizira i potpuno obezvređuje ono što su pobjednici u ratu, svojom žrtvom, stvorili, a njih dovodi do ruba očaja" ne bi trebali, i pisanjem o problematici suicida, pa i kroz vijesti o konkretnim slučajevima, otvorenije ukazivati na moguće uzroke, i načine kako ublažiti stanje, kako ga, ubuduće, popraviti.

'Plavi Anđeo' zasjenio Leonardinu sudbinu

Jednako – nitko ne može odreći pravo medijima pisati o 'Plavom Anđelu' iz Grčke, ili po histeriji kojom je iniciran sličnom, a zapravo već sada posve drugačijem, slučaju plavokose i plavooke djevojčice u romskoj obitelji u Dublinu. No, svoditi 'priču' na ta dva specifična slučaja, a ne ulaziti dublje u problematiku odnosa društ(a)va prema Romima i mogućnostima i potrebi suvisle integracije Roma u društvo, nije dobro. Senzacionalizam u slučaju 'Plavog Anđela', ako i najvjerojatnije nikakve veze nema s Leonardom Dibrani, Francuskom, Italijom i Kosovom, ipak je zasjenio Leonardinu sudbinu, a dobrodošao najprije Francuskoj vladi, a onda i Italiji, jer histerija i podozrivost prema Romima, kao takvima, ublažit će sve kritike poteza državnih administracija europskih zemalja prema Romima kao 'vječnim putnicima' koji su se, i bez 'papira', odlučili, makar neko vrijeme, skrasiti u nekoj od ovih država. 

Kane li braniteljske udruge uopće početi rješavati prave braniteljske probleme, moraju zaboraviti partikularne interese svojih 'velikih i nezamjenjivih vođa', jer 'vođe' se ne ubijaju, zar ne!?

'Vođe' se ne ubijaju, zar ne!?

Prošlost se ne može ni popraviti, niti 'otkupiti' (prema Oscaru Wildeu). Tako ni mediji svoje greške ne mogu, a sumnjam da bi i htjeli, popravljati. Jednako i da će mijenjati 'kurs'. Udruge civilnoga društva moraju jer - one su te koje trebaju raditi presing na administraciju na svim razinama, a najjači na središnju administraciju bez koje, u uvjetima trenda posvemašnje centralizacije, kao što je slučaj u Hrvatskoj, na lokalnoj razini se može ni malo ili tek nešto više od toga. Braniteljske i stradalničke udruge, snose dio krivice za stanje hrvatskih branitelja. 

Zbog specifične i važne problematike, zbog stanja razjedinjenosti i apatije većine branitelja, žele li polučiti kakav takav uspjeh u rješavanju stvarnih problema, branitelji moraju zaboraviti partikularne interese svojih 'velikih i nezamjenjivih vođa', jer 'vođe' se ne ubijaju, zar ne, i ujediniti se u jedinstveni savez hrvatskih branitelja.