Prije svega ...pozdrav!

Manfred, zvan Manny je automehaničar, 25-35 godina mlad, tetoviran, nosi naušnicu, ima najnoviji mobitel i najnovijumusik sound liniju.
Manny vozi motor marke „Honda", i auto ...to je svejedno koje marke otkada se opel „manta" više ne proizvodi ...uglavnom neku sportsku verziju ...samo da nije Golf GTI, kojega Manny iskonski mrzi.
Svoj auto Manfred voli jednako kao i svoju zaručnicu Moniku. U ...ili na auto ...ugrađuje stalno dodatne dijelove, pere ga, glanca, polira...
Svoje novine „Bild- Zeitung", Manfred čita u klozetu radionice u kojoj radi. Novine zadovoljavaju sve njegove kulturne i ine duhovne potrebe. Vrijeme koje je potrebno da Manfred obavi veliku nuždu, odgovara vremenu koje je Manfredu potrebno da zadovolji svoje potrebe za informacijama.
Monika, zvana Monny je između 20 i 25 godina, frizerka, tetovirana, pušač, ponekad joint, trenutno nezaposlena.
Monny prati ženske magazine, najdraži joj je „Bild der Frau". Subotom i nedjeljom je sa Manfredom „on de Tour", po obližnjim gradovima.
Monika i Manfred svoje godišnje odmore provode u Španjolskoj ili Turskoj.
Michael zvan Micha je oko 30 godina star. Završio je studije germanistike i prava i radi kao viši referent u državnoj upravi. Vozi Golf GTI, nosi naočale, nije član niti jedne stranke, a slobodno vrijeme provodi u raznim ekološkim i humanitarnim projektima.
Michael čita „Die Welt" ...posebno ga interesira subotnje izdanje, koje ima bogati magazin.

Michael, Monika, i Manfred ne postoje stvarno ...nisu bića od krvi i mesa. Njih je izračunala marketinška tvrtka koja se bavi ispitivanjem tržišta. Učinila je to po narudžbi izdavačke kuće „Axel Springer" iz Berlina ...najveće izdavačke kuće za medije u Europi.
Pomenuta izdavačka kuća izdaje „Bild Zeitung" najčitanije novine u Europi ...trenutna naklada 6,5 milijuna primjeraka dnevno, „Bild der Frau", novine za suvremenu ženu i „Die Welt", novine koje mnogi kupuju, ali malobrojni čitaju. To su novine koje čitaju Mannfred, Monika, i Michael. Autori priloga u tim medijima točno znaju za koga pišu, znaju njegov IQ, njegove navike... Osim toga kuća pokriva sve ostale interesne sfere drugim medijima, i gotovo svugdje je vodeća.
I ja sam radio za razne njemačke medije, pa i za neke od pomenutih. Već u prvom razgovoru urednik bi me upoznao sa njihovom ciljnom grupom i to mi je uvelike olakšalo posao.
Sada imam veliki problem. Ne poznajem ciljnu gupu ovoga sajta, kao što ne poznajem ciljnu grupu niti jednog medija u Hratskoj sa kojim sam surađivao. A sam ne mogu doći do nikakvih zaključaka, jer mi znanje i iskustvo stečeno u Njemačkoj uopće ne koristi.
U Hrvatskoj je naprimjer uobičajeno da intelektualci prate sapunice na televiziji. Ne znači to da toga nema i u Njemačkoj, ali to se onda drži u strogoj tajnosti, a prema vani se gaji image kakav intelektuacu dolikuje.
U Hrvatskoj se često u intelektualnim krugovima komentiraju top-vijesti objavljene u najvećem žutilu.
I šta sad raditi? Osjećam se kao trgovac na tržnici kad ga kupac pita...a kakve su vam jabuke ...jesu li kisele?
Sad ...ne znam precizno što kupac želi. Želi li kisele ili slatke jabuke. Prisiljen sam onda dati odgovor, koji ne isključuje ni jednu vrstu, jer želim prodati te jebene jabuke.
...Pa znate ...jabuke su ko med ...ma nisu baš preslatke ...onako ...malo vuku na kiselo ...ali nisu prekisele.
Moram topom po vrapcima dok se bolje ne upoznamo.
Ja sam Emil Cipar i povratnik sam iz inozemstva. Živio sam 35 godina u Njemačkoj i svoje iskustvo donijeo sobom. Ne mislim ga prodavati na tržnici tipa ...slatko ko med ...malo vuče na kiselo. Ono je dio mene ...dio moje osobe i nije za prodaju.
Ali rado ga dajem na uvid. Ne podižem moralni kažiprst ...ne znam bolja rješenja ...ali mogu ponuditi alternative.
Kako rekoh ...ja sam Emil Cipar, a tko si ti?