Stalna na tom svijetu samo mijena jest (Petar Preradović)

-Tražili ste bazene …evo ih! Tako bi mogao glasiti izborni slogan Mirka Duspare u predizbornoj kampanji za gradonačelnika grada Slavonskog Broda.

I taj slogan bio bi precizan u izjavi i ništa na njemu ne bi se moglo kritizirati. Bazeni su skoro gotovi, još teke zelenila okolo i unutra, škare, presijecanje vrpce, smijeh u kamere… i to je to.

-Idemo dalje!…mogao bi reći slavom opijeni Duspara. - U idućem mandatu ispunit ću i drugu najveću želju građana Slavonskog Broda …stazu za slalom, veleslalom i super-slalom na kojoj će se održavati takmičenja za svjetski kup. Neće to biti baš jednostavno u ravničarskom Brodu, ali kad su građani ludi za Snježnom princezom …dobit će ju. To vam obećavam ja Mirko Duspara.

I tako Mirko od mandata do mandata ispunjava sve zahtjevnije želje građana Slavonskog Broda, od javnog WC-a na korzu do Disneylanda na Jelasu.

Sreća je da Mirko živi u Slavonskom Brodu i da su građani Slavonskog Broda skromni. Oni ne traže nemoguće. Ne traže radna mjesta, mjesta u vrtićima, bolju opskrbu vodom i energentima, jeftinije komunalne usluge… Tu bi i svemoćni Mirko bio nemoćan, jer po njegovim dosadašnjim izjavama ispada kako njemu Zakon Republike Hrvatske upravo zabranjuje poduzimanje bilo kakvih aktivnosti u podizanju gospodarstva.

I nekako mi izgleda kao da Mirku i odgovara ovo srednjovjekovno stanje koje vlada u Brodu. A srednji vijek bio je doba u kojemu su vladala neprikosnovena vlastela koji su odlučivali o svemu …o potrošnji spajalica u gradskoj upravi do mjesta na kojemu će se nalaziti žig na formularima.

Utjecaj i mogućnosti brodskog gradonačelnika popraviti gospodarsko stanje u gradu su jednaki ili veći u usporedbi sa njegovim kolegama u zapadnoeuropskim zemljama. Ipak …njegovi kolege s ponosom otvaraju nove tvornice u njihovim komunama, tvornice koje su nastale zahvaljujući njihovom velikom angažmanu.

Navest ću ovdje samo jedan primjer jedne komune u Njemačkoj. Navest ću ga jer mi je dobro poznat. U razvoju gospodarstva u toj komuni bio sam sudionik.

Bilo je to krajem sedamdesetih. Ja sam tada radio u industrijski razvijenom Remscheidu u Sjevernoj Rajni-Westfaliji. Posla bilo koliko hoćeš, firmi bilo koliko hoćeš, bilo je važno da znaš razlikovati ključ 17 od ključa 13 i da se već negdje uhljebiš kao alatničar.

Firma je trebala nove proizvodne hale. Preko puta se nalazilo veliko neizgrađeno gradsko zemljište i gazda je htio na njemu izgraditi hale, zaposliti nove radnike i udvostručiti proizvodnju.

Otprilike 650 kilometara južnije, u Bavarskoj, točnije u Bavarskoj šumi, u mjestu Hengersberg nije bilo niti jedne proizvodne hale. Malo je to mjesto na Dunavu i ljudi su živjeli uglavnom od poljoprivrede. Mala obiteljska imanja …do 60 jutara, desetak krava u svakom.

Bavarska vlada dala je izgraditi dugoročnu strategiju razvoja Slobodne države Bavarska. U toj strategiji mala poljoprivredna gospodarstva nisu imala mogućnost opstanka. Da se prisjetimo …u to vrijeme Bavarska je bila najnerazvijenija država u federaciji …tada 12 država.

Načelnik komune Hengersberg razbijao si je glavu kako u selo dovesti industriju. Kako i odakle? Cijeli taj kraj bio je strukturalno nerazvijen. Mnogi stanovnici potražili su posao na sjeveru Njemačke …u Pruskoj, kako Bavarci rado nazivaju ostatak Njemačke.

Tako i bračni par Vӧltel iz Hengersberga. Oni su se skrasili u Remscheidu. Herr Vӧltel je našao posao u jednoj od brojnih firmi, koje su proizvodile alate, a Frau Vӧltel je našla posao kao čistačica u firmi u kojoj sam i ja radio, a koja je proizvodila dijelove za auto-industriju.

U Remscheidu su tada na vlasti bili socijalisti i oni su se trudili profit kojega su zaradile brojne firme u gradu pretvoriti u podizanje općeg standarda građana.

Zemljište koje je mome šefu zapalo za oko htjeli su prodati njemu, ali samo po tržišnoj cijeni, a to je tada iznosilo oko 70 DEM po kvadratnom metru. Uopće im nije imponiralo što je ovaj obećavao i 300-tinjak novih radnih mjesta.

Načelniku Hengersberga nije uspijevalo privući investitore, jer takvih nije bilo u njegovoj blizini. Dosjetio se svojih mještana koji rade na sjeveru Njemačke. Obratio im se za pomoć i zamolio ih neka lobiraju za napredak njihovog mjesta.

Jednom tako …nakon neuspjelih pregovora, šef moje firme povukao se u tišinu svoga ureda na šestom katu upravne zgrade firme. Zavalio se u stolicu i zamislio.

U ured je ušla Frau Vӧltel u nakani očistiti ga. Vidjela je šefa onako zabrinutog i upitala može li mu kako pomoći.

On joj je povjerio svoje brige …kako ovi u gradu nemaju sluha za nova radna mjesta i tako.

Frau Vӧltel se sjetila načelnika u dalekom Hengersbergu i ispričala šefu kako on ima tisuće kvadratnih metara zemljišta koje bi dao po cijeni od jedne marke po kvadratu.

- Ma gdje je taj Hengersberg? Upitao je šef …pa to je u Bavarskoj!. Tada je to značilo isto kao …pa to je u Africi!

Legenda kaže kako te noći nije spavao, a ujutro je odmah po dolasku u ured zamolio sekretaricu da nazove Frau Vӧltel i da ju zamoli da odmah dođe u firmu.

Da skratim …par dana kasnije uputili su se Frau Vӧltel i moj šef u daleki Hengersberg, jer su dogovorili sastanak sa načelnikom.

U uredu načelnika dočekali su ih vijećnici, svećenik, učitelj, načelnik i …Franz Josef Strauss tadašnji predsjednik Slobodne države Bavarske.

Nekoliko mjeseci kasnije, uz samu trasu buduće autoceste A3 počele su na livadi nicati prve proizvodne hale firme Eduard Scharwӓchter, skraćeno „Edscha".

I firma „Edscha" neće u njima odmah proizvoditi dijelove za auto-industriju, jer je strateški plan razvoja države Bavarske to predvidio za kasniju fazu. U prvoj fazi bile su potrebnije traktorske kabine, a za poticaj njihove proizvodnje Bavarska država i EG (kako se tada zvala današnja EU) daju bespovratna sredstva.

Bilo kako bilo, uskoro je počela proizvodnja. Bila je to prva tvornica u tom dijelu Bavarske. Radnici bez industrijske tradicije trebali su se naviknuti na puno toga, od štemplanja karte i ormarića u svlačionicama do redovnog radnog vremena.

Kasnije su izgrađene i hale za proizvodnju auto-dijelova. Druge firme iz Remscheida slijedile su primjer moga šefa i komuna Hengersberg je doživjela razvoj kakav nije nikada doživjela u tisuću godina svoga postojanja.

U to vrijeme boravio sam često u Hengersbergu. U početku sam spavao u 15-tak kilometara udaljenom Deggendorfu, jer u Hengersbergu nije bilo hotela. Uskoro su seljaci počeli preuređivati svoje gospodarske zgrade u apartmane, jer su im oni donosili izvrstan prinos.

Cijeli taj kraj od Passaua do Regensburga promijenio se u desetak godina do neprepoznavanja. I danas na putu u Remscheid prolazim tu jer je A3 u potpunosti izgrađen. Navratim često u Hengersberg, vežu me još poznanstva iz starih vremena.

Ovdje je priči kraj. Tko zna kako bi ona izgledala da je načelnik Hengersberga sredinom 70-tih razmišljao kao Mirko Duspara danas …znate ono: - gospodarstvo nije u mojoj ovlasti za to je zadužena Vlada republike Hrvatske.

Može se puno samo se treba htjeti i znati. Nije dovoljno osnovati Agenciju za razvoj i onda nakon četiri godine ustanoviti kako ona nije ispunila očekivanja.

I lako je kad građane možeš uvjeriti da je važnije imati mogućnost za potrošiti novce nego imati mogućnosti za zaraditi ih. To u Bavarskoj ne bi prošlo.

Ne znam …nije grandomanija Mirka Duspare najveći problem. Niti njegovi konkurenti nemaju ideja, pa se hvataju dobro isprobane metode …drž'te lopova.

Zato mi se čini kako će na sljedećim izborima najbolje proći stranka koja posjeduje serum protiv svinjske gripe, samo treba još uvjeriti birače kako postoji opasnost od nje. Možda je to premijer Milanović koji svojim glupim i nepromišljenim izjavama daje naslutiti kao da je već inficiran.

Ili su to možda opet Srbi kako to tvrde Zdravko Mamić (HDZ) i Ruža Tomašić (HSPAS)

Ostaje mi samo veseliti se prvoj Snježnoj princezi u Brodu. Ta staza za slalom, veleslalom, i super slalom nam je stvarno najviše potrebna. Zgodna lokacija je Vijuš, tamo već postoje dijelom prateći objekti, a riješio bi se i problem sa smećem.

Treba samo dati glas Mirku Duspari i njegovima.

PS: Sljedeći citat nema veze s gore napisanim, kao što ni citat u uvodu nema, ali navodim ih samo da bih pokazao kako i ja znam citirati velike i mudre ljude, inače ću kao brodski kolumnist početi dobivati komplekse, a nisam cijepljen protiv Svinjske gripe:

- Potreba upravnih reformi raste s razvojem društvenih (uključujući i političke, ekonomske i socijalne) struktura i procesa. (Josip Broz Tito, u Splitu 1962.)