LJUDSKOM rodu od osam milijardi ljudi potreban je predah. Potreban je predah od svega. Od pandemije, ratova, kriminala i terorizma, inflacije, od straha kako preživjeti zimu. Dolazi nam idealna prilika za predah. Za nekoliko sati počinje Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru. Po svemu potpuno drugačije od prethodnog 21, koliko je odigrano. Nakon finala prošlog Svjetskog prvenstva, u Rusiji 2018. godine, nitko nije mogao ni slutiti što će se do početka ovoga, u Kataru, dogoditi s ljudskom civilizacijom.

Najmanje polovica ljudskog roda napravit će predah od svega što se događa i što će se događati. Možda će taj predah biti i lažan, ali je dobar, jer ćemo bar na trenutke razmišljati o nekim drugim stvarima. Svaki strastveni navijač poželjet će barem malo kozmičke pravde, barme kroz svoju ljubav prema izabranim nogometnim vrstama ili pojedincima. O najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, kako ga mnogi zovu – nogometu, razmišljat će barem pola Planeta. Iako je nogomet odavno prestao biti sporedna stvar, pa makar i najvažnija. Nogomet je danas puno više od toga.

Istinskim nogometnim fanovima nebitno je gdje se nogomet igra, u Njemačkoj, Brazilu, Južnoj Koreji ili Kataru. Istinski nogometni fan ima svog favorita koji će 18. idućeg mjeseca podignuti "Zlatnu boginju" i postati planetarni vladar nogometa. Sve će se to dogoditi u gradu koji do prije nekoliko mjeseci nije ni postojao, kao ni stadion na kojemu će se igrati finale. Gradu koji je izgrađen i izmišljen samo zbog nogometne lopte ili balona. Nogometna lopta davno je prestala biti lopta. Danas je to financijski balon.

Svjetsko prvenstvo prvi put igra se na Bliskom istoku. Od svih država domaćina ove čarobne igre, Katar je najmanja. Ali ne smijemo izgubiti iz vida da je Katar četvrta najbogatija država na svijetu. Ova državica u Golfskom zaljevu suvlasnik je najvećeg plinskog polja na svijetu. Gledano sa sjeverne polulopte, prvi put borba za "Zlatnu boginju" bit će u zimu.

Kada je 2010. Katar dobi domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva, gotovo su svi bili u čudu. Zar je moguće da je jedna „nenogometna“ nacija bude domaćin? Zar je moguće da centar svijeta barem jedna mjesec postane državica gdje se krše ljudska prava?

I danas, svaki komentar ili istup o nogometu u ovoj državi u prvi plan izbacuje sve ono što nije nogomet. Nariče se nad alkoholom, drogom, navijačkim slobodama, ljudskim pravima. Gotovo svaka vijest o Kataru prožeta je cinizmom bez ozbiljnih argumenata.

A isti ti cinici, s lažnim uživanjem i strašću gledaju PSG ili Manchester City. Pa čak od njih uzimaju novac.

Prije nekoliko godina domaćini ove igre bili su Brazil i Rusija. Ove dvije zemlje inače su bili i ostali svjetionici demokracije, ljudskih sloboda i prava. Posebno danas to pokazuje Rusija. Također, uvjeti kako za igrače, tako i za navijače bili su „super“.

Zar je teško promovirati sport bez alkohola i droge? Kakav je to nogomet ako je na tribinama zabranjeno konzumiranje alkohola? Kakve veze trebaju imati sport i alkohol ili droga. Zar se sport zalaže za to?

Kataru se ne zamjera što je utrošio 220 milijardi dolara za organizaciju Svjetskog prvenstva, za razliku od Brazila i Rusije, koji su utrošili po 15 milijardi, ili Njemačka 2006. godine samo četiri milijarde.

Zamjera mu se kršenje ljudskih prava stranih radnika. Da, i treba mu se zamjerati i osuditi. Ali treba se zamjerati i osuditi i kršenje prava bilo kojeg radnika u bilo kojoj zemlji, pa i u Lijepoj našoj.

Postoji li ijedna zemlja na svijetu koja ne bi poželjela da je idući mjesec Katar? Nogomet ipak nije samo lopta za kojom se trči.

Ovo Prvenstvo bit će posebno po mnogočemu, možda postane posebno i za nas. Možda naš kapetan Modrić 18. prosinca na stadionu Lusail Iconic pred cijelom Planetom podigne "Zlatnu boginju".