PANEM ET CIRCENSES - Kruha i igara, riječi prezira koje je dobacio Juvenal rimskoj svjetini koja je na Forumu Romanumu tražila samo žito i besplatne igre u cirkusu, obzirom na to da je u to vrijeme jedna petina stanovnika Rima živjela "o državnom trošku", jer nije radila. Drugim riječima, svjetini je stalo samo do toga da se najede i da se zabavlja. Nedostaje samo pivo i mogli bi reći da žive u 21. stoljeću na prostoru Hrvatske.

Igara i piva trenutno imamo. Kruha, kako tko. U tijeku je Europsko nogometno prvenstvo. Život staje. Nacija je, kao i prethodnim sličnim situacijama, ponovno homogenizirana.

Zašto nismo spremni ni sposobni, s približno istim žarom, sudjelovati u jednoj drugoj vrsti igara koji se zovu parlamentarni i lokalni izbori? I oni se kao i europsko nogometno prvenstvo održavaju svake četiri godine.

O nogometu, kao sportskoj disciplini, znam malo. Samo to da dvadeset igrača trči s namjerom da loptom pogode zadani prostor - gol i to nogom, glavom, stražnjicom, ili nekim drugim dijelom tijela samo ne, namjerno, rukom. Za vrijeme dok ostali trče, dvojica, svaki u svom zadanom prostoru – golu, trude se onemogućiti protivničke igrače da to učine. Pobjeđuje ona ekipa koja, tijekom devedeset minuta igre, više puta pogodi protivnički gol. Jednostavna igra da jednostavnija ne može biti. Da bi se moglo igrati potrebni su sudionici. Ni to nije komplicirana struktura, ako pri tome izuzmemo Hrvatski nogometni savez. Dakle, potreban je stručni trenerski tim, igrači i navijači.

Kako sada stvari stoje Slavena Bilića, izbornika reprezentacije, prepoznaje se kao osobu sa zacrtanim ciljevima, pri čemu je osigurao i predanost svih sudionika istom cilju.( do prvog poraza) Prepoznaju se igrači, vrhunski profesionalci, sudeći po naplaćenim iznosima za svoj rad. I navijačka nacija sudjeluje, spremna odreći se svakodnevnog „harmoničnog" života i razumom, srcem i dušom biti uz reprezentaciju.

Spremni smo podrediti svakodnevni ritam života rasporedu utakmica i tematskih emisija na televiziji, analitičkim umom secirati do najsitnijih detalja zasluge ili loše poteze izbornika i igrača, bacati petarde, stvarati kolone vozila po gradu, koje uz svatovsku buku proslavljaju dobivenu utakmica reprezentacije. Pamćenje nam je još svježe „kao jučer", jer se još uvijek sjećamo uspjeha i neuspjeha na utakmicama, koje je reprezentacija odigrala u proteklih dvadeset godina.

I zato nam svaka i svekolika čast! Koji je samo intelektualni i svaki drugi napor potreban za to.

Zašto nismo spremni ni sposobni, sa približno istim žarom, sudjelovati u jednoj drugoj vrsti igara koji se zovu parlamentarni i lokalni izbori? I oni se kao i europsko nogometno prvenstvo održavaju svake četiri godine.

Zato što se igra mijenja i postaje znatno kompliciranija. Pojavljuje se više izbornika i više ekipa. Za koga navijati? Dio navijača-birača će reći „ Svi su oni isti", opsovati im svima mater i ne izaći na izbore. Dio će misliti isto, ali će u završnim pripremama, izbornoj promidžbi, nasjesti na promidžbenu propagandu retuširanih likova sa jumbo plakata i njihovih obećanja da su oni baš ti, koji jedini mogu osigurati svjetlu budućnost. Potaknuti time izaći će na izbore.

Osviješteni dio birača, prepoznajući svoju aktivnu ulogu i odgovornost u izbornoj utakmici, pomno prate i analiziraju postupke svih izbornika i njihovih ekipa u četverogodišnjem pripremnom periodu. Na temelju toga, kao i snagom vlastitog zdravog razuma donose osobnu odluku o tome tko najviše zaslužuje da upravlja njihovim novcem. Njima je jasno da svi izbornici i ekipe nisu isti. Slični jesu, ali nisu isti. Da bi uočili razlike nažalost moraju uključiti oko sokolovo.

U jednostavnoj igri, kao što je nogomet, poraz može donijeti samo prolazno razočarenje, bez velikih posljedica za ubogi puk. Pa što, nismo pobijedili, čekamo slijedeće veliko natjecanje. Navijanje za lošu političku igru znači loš život.

Narod ima vlast upravu onakvu kakvu zaslužuje. Pametan narod ima i pametnu vlast, koju bez obzira na to, može u svakom trenutku kontrolirati.

Nalazimo se u periodu priprema za lokalne izbore koji će se održati slijedeće godine. Priželjkujem sliku građana Hrvatske, koja nimalo neće sličiti svjetini sa rimskog Foruma, nego narodu koji će svoju lokalnu vlast birati vođena izrekom Rene Decartes „Cogito, ergo sum" - mislim dakle postojim (jesam).