PROŠLI tjedan obilježio je „važan" događaj preslagivanja snaga u najvećoj oporbenoj stranci - Hrvatskoj demokratskoj zajednici i ispit iz hrvatskog jezika u sklopu programa državne mature. Ne želim se osvrtati na događanja u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i ostavljam u miru novoizabranog predsjednika stranke Tomislava Karamarka, da kao Praskaton kombinira, pjevušeći pri tome stihove pjesmu „Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote….." Ne zanima me previše nova kadrovska križaljka Hrvatske demokratske zajednice, jer sam uvjerena kako će ona biti kvalitetno popunjena, sukladno osobnim ambicijama i interesima članova stranke. Ovaj put to će, svakako, ovisiti i o količini dokazivih krivičnih djela.

Postavljaju se nepotrebno visoki kriteriji obrazovanja, a kada se ne dobiju očekivani rezultati, ne analiziraju se kriteriji, nego se govori o nesposobnoj i lijenoj djeci.

Od naše prosječno inteligentne i sposobne djece prave idiote?

Važnije je komentirati način i kvalitetu provođenja državne mature u srednjim školama. Uvijek sam se pitala čemu potreba da se od naše prosječno inteligentne i sposobne djece prave idioti? Čini se to na način da se postavljaju nepotrebno visoki kriteriji obrazovanja, a kada se ne dobiju očekivani rezultati, ne analiziraju se kriteriji, nego se govori o nesposobnoj i lijenoj djeci.

Na ovaj zaključak naveo me je razgovor sa maturanticom Gimnazije „Matija Mesić", djevojkom koja je sve dosadašnje razrede prošla s odličnim uspjehom. Čistu peticu je imala iz hrvatskog jezika, pri čemu je i njeno osobno zanimanje usmjereno na ovo područje. Dakako, ona je nezadovoljna sadržajem testa i onoga što je test ponudio. U testu se očekivalo, među ostalim, da analiziraju pjesmu na čakavskom narječju, a u nizu pitanja bili su ponuđeni dvosmisleni odgovori, napisani u namjeri da zbune učenike. Boji se za konačni rezultat, bez obzira na činjenicu da je u savladavanje gradiva uložila puno truda. Dakle, odlična učenica se boji svojih rezultata na ispitu iz hrvatskog jezika. Nameće se pitanje, ako se ona boji, što mogu očekivati učenici sa lošijim uspjehom? Ostaje nam vidjeti, u danima koji su pred nama, nakon očitovanja stručnog povjerenstva ministra Željka Jovanovića.

Što je cilj mature? Ocijeniti znanje ili neznanje

Vrednovanje i ocjenjivanje u hrvatskim školama koncipirano je na način da se učenike „lovi" u neznanju, umjesto da su afirmativno usmjereni tako da učenik ima priliku pokazati svoje znanje. Zašto? Nameće se pitanje kome je potreban takav način ocjenjivanja? Po čemu je on poticajan za učenike i nastavnike, te kakvu vrijednost donosi društvu u cjelini?

Licemjerna je država i njen obrazovni sustav koji od učenika traži ispunjenje visokih obrazovnih standarda, a pri tome nudi minimalne uvjete za provođenje odgojno-obrazovnog procesa.

Možda odgovor leži u tome što smo u cjelini destruktivno društvo i destrukciju smo projicirali i u obrazovni sustav. Naći ćemo tisuću jedan razlog zašto nešto ne možemo učiniti, a rijetki se trude pronaći jedan, dovoljno vrijedan razlog, usmjeren na ostvarenje kvalitetnih ideja.

U obrazovnom sustavu čine se veliki napori i iscrpljuju resursi kako bi se saznalo što to učenici ne znaju (jedan od primjera je i državna matura), umjesto da se vrednuje svako znanje, bez obzira koliko ono u određenom trenutku bilo malo. Na taj način stvaraju se uvjeti da se, trenutno malo znanje, uslijed motivirajućeg vrednovanja, protekom određenog vremena i uloženog učeničkog truda, pretvori u veliko.

U situaciji nedefiniranog nacionalnog okvirnog kurikuluma (započeo ga je ministar Dragan Primorac, nije dovršio ministar Radovan Fuks, dio naslijedio i nije zadovoljan njime ministar Željko Jovanović), potplaćenih onih nastavnika koji kvalitetno rade svoj posao i preplaćenih onih koji ga „otaljavaju" (o tome više u kolumni „Škola nije amnestirana  od (ne)odgoja djece."), neprimjerenim materijalnim i dr. uvjetima u hrvatskim školama, zanemarivanja odgojne funkcije škole, nedefiniranih jasnih potreba tržišta rada i drugih problema, licemjerna je država i njen obrazovni sustav koji od učenika traži ispunjenje visokih obrazovnih standarda, a pri tome nudi minimalne uvjete za provođenje odgojno-obrazovnog procesa.

Djeca su odraz odraslih u ogledalu. Prije nego što pred njih postavimo bilo kakve zahtjeve, trebali bi biti dovoljno pošteni prema sebi samima te pogledati i analizirati vlastiti lik u ogledalu. Kad nam ogledalo pokaže da smo društvo nepotizma, korupcije, „sposobnih" stranačkih perjanica i društvo u kojemu možeš sve, samo nemoj slučajno biti vrijedan, pametan, sposoban i inovativan, tada trebamo biti pošteni i prema vlastitoj djeci i ne zahtijevati od njih provođenje načela koje ni sami nismo u stanju niti cijeniti niti provoditi.