Sintagma „neka cvjeta tisuće cvjetova" često se koristi kao poziv na dobrodošlo mnoštvo različitih promišljanja i poticaj demokratskoj raznovrsnosti. No, autor te izreke, koja u originalu u stvari glasi: „neka cvjeta stotine cvjetova…", drug Mao Ce Tung (ili Mao Zedong) bio je sve samo ne demokrat te je zorno pokazao kako se naizgled plemenita intencija i efektna dosjetka na papiru, može pretvoriti u pakao u stvarnom životu. Pročitavši osupnjujući fakat kako u našoj županiji djeluje 1405 (a u gradu čak 645) udruga, čovjek ne može, a da se ne zapita postoji li doista toliko raznovrsnih djelatnosti i raznorodnih interesa naših ljudi ili se radi o već kroničnoj hrvatskoj boleštini – (destruktivnom) narcizmu.

Pročitavši osupnjujući fakat kako u našoj županiji djeluje 1405, a u Brodu čak 645 udruga, čovjek ne može, a da se ne zapita postoji li doista toliko raznovrsnih djelatnosti i raznorodnih interesa naših ljudi ili se radi o već kroničnoj hrvatskoj boleštini – (destruktivnom) narcizmu.

Kada sam pročitao ovaj podatak poželjeh, kao pravi novinar istraživač, zatražiti od zvaničnika popis svih političkih stranaka i udruga koje djeluju na području naše županije, no, ubrzo sam shvatio besmislenost takvog čina. Svima je razvidno kako svaki zdravi hrvatski muž želi nekom vragu predsjedati ili biti bar dopredsjednik ili tajnik. S političara zaraženih sindromom „malog Napoleona" i na dio naroda se proširila potreba dokazivanja svoje relevantnosti i bildanju što većeg ega.

Kako drukčije shvatiti značajan porast svih životnih troškova, nego kao izraz autizma i narcizma vladajućih, posebno imajući u vidu činjenicu kako se gotovo ništa ne radi na restrukturiranju poznatih „crnih rupa" poput HEP-a ili HAC-a. S druge strane, vjerovati kako su izjave probuđenih oporbenjaka Karamarka i družine u službi i interesu naroda, a ne u službi samoveličanja isto je kao očekivati kako će vam Djed Mraz i ove godine donijeti darove. O populizmu i demagogiji Laburista i HDSSB-a ne treba trošiti riječi. No, posebno fasciniraju „mali Napoleoni" u sada već, od političke trgovine izmorenim i potpuno marginaliziranim DC-u, HSS-u i HSLS-u. Njihova opstojnost i uloga u političkom životu nacije jasna je samo njihovim vođama bez vojske i glasača.

Na lokalnoj razini, možete birati želite li povjerovati hinjenoj brizi onih koji napuštaju sjednice GV-a ili pak onima koji na njima ostaju kao da se ništa nije dogodilo. Što god odabrali – pogriješit ćete jer običan puk nije dorastao njihovim politikantskim igrama. Čak izraženije nego na nacionalnoj razini, značajne uloge igraju predstavnici strančica koji imaju manje glasača nego njihovi predsjednici članova uže obitelji. Političkim prostituiranjem i pragmatičnim prestrojavanjem oni pokušavaju utjecati na tijekove društvenog i političkog života u gradu. No, ni to im nije dostatno. Uvidom u popis predsjednika kojekakvih udruga, često ćete naići na ta ista imena naših lokalnih polivalentnih renesansnih osobenjaka.

Pregledavajući liste brojnih udruga koje skrbe o mladima, okolišu, zaštiti prava građana, isti ti građani bi mogli pomisliti kako su zaštićen kao „lički međedi", kako će mladi imati izvanredne uvjete za rad te kako ćemo svi uživati u očuvanom okolišu. Situacija je, na žalost, dijametralno suprotna. Kao i kod brojnih, poslovično razjedinjenih braniteljskih udruga, umjesto da udružene skupine građana srodnih interesa sinergijom postignu maksimalne rezultate, prevladao je narcizam vođa udruga i želja za „stavljanjem šape" na proračunske dotacije.

Predležem odgovornim gradskim ocima
Stoga predlažem nekim budućim odgovornim gradskim ocima neka bar jedan mali dio središnjeg gradskog trga posvete građanima, žrtvama narcizma. Možda uzeti u razmatranje plato ispred devastiranog, nekad središnjeg gradskog hotela. Neka, tako neobnovljen, svjedoči strahotama kojima su bili izloženi građani grada Broda. Spomenike ne treba rušiti. To je barbarski.