Iz uskogrudnog i nepromišljenog stava, opća praksa pokazuje, razvila se navada koja je duboko pustila korijenje u našem društvu. Unatoč, ili baš zbog tog dubokog korijenja, stablo je kržljavo, a plodove vidimo samo u snovima.
U Titovom socijalizmu, jasno odlukom ili pak samo privolom Partije, u Slavonskom Brodu djelovao je Centar mladih koji je imao dvije komponente: onu koja privređuje – Omladinsku zadrugu, i onu koja troši – Centar za kulturnu djelatnost mladih. Unatoč nedvojbenom ideološkom okruženju i od „drugova" očekivanom djelovanju unutar željenog okvira, nitko ne može poreći lepršavost u pristupu i načinu rada, mladenačko propitkivanje tadašnjih političkih i društvenih tabua, od opreznog pa sve do razine sukoba s oficijelnim strukturama kao što je tadašnja Samoupravna interesna zajednica kulture (Josip Dokuzović) i, još „neprihvatljivije", „Koordinacija društveno-političkih organizacija" (Partija, borci, Socijalistički savez, Omladina) koja je, poput Vrhovnog vjerskog vijeća danas u Iranu, svakog ponedjeljka redovito razmatrala i donosila ocjene svega što se događalo, pisalo, govorilo ... u proteklom tjednu i odlučivala što u tekućem tjednu „ide" a što „ne ide". Najjača društvena kritika vrištala je s naslovnice i logotipa novine LOB: 2+2=5 (jer Partija tako kaže, primjedba B. Stipić) a na vlastiti i neovisan stav provokativno je ukazivao slogan „Ja ga imam, a ti!?"
Logična „posljedica" dobro postavljene organizacije jeste izuzetno velik broj mladih zainteresiranih za stvaranje mnoštva različitih programa i projekata kroz niz sekcija i skupina.
Snaga proizlazi iz dobre organizacije
Gdje je bila snaga Centra mladih? Imao je čovjeka i imao je ljude. Od toga sve počinje. I imao je niz mladih, za različite programe i projekte vrlo zainteresiranih. I jednako važno – novac nikada nije bio problem. Ne zato što ga je bilo u izobilju, već zato što je bio naš vlastiti.
Omladinska zadruga (OZ) je imala Radnu zajednicu (RZ) – uposlenike, profesionalce, na čijem čelu je bio Dragutin Živković – Žika, tajnik, no njegova funkcija je, zapravo, bila ravnateljska, pa su ga standardno oslovljavali s „druže direktore". Njegova ideja i stav kako novac od provizije za posredovanje u povremenom i privremenom zapošljavanju mladih Omladinska zadruga nema pravo isključivo koristiti za plaće uposlenika, već da se dio tog novca mora vratiti mladima koji su ga i zaradili, konkretiziran je u Centru za kulturnu djelatnost mladih (CKDM) a oba ova segmenta zajedno su činili Centar mladih (CM). Članovi Centra mladih činili su skupštinu koja je birala predsjedništvo i predsjednika s ograničenim trajanjem mandata. Predsjedništvo je kreiralo program i bilo odgovorno za njegovu provedbu.
Logična „posljedica" ovako dobro postavljene organizacije su izuzetno velik broj mladih zainteresiranih za stvaranje mnoštva različitih programa i projekata kroz niz sekcija i skupina.
Neformalno društvo mladih likovnjaka i onih koji su imali aspiracije to tek postati, okupljeno prvi puta 1982. g. na likovnoj izložbi u Salonu „Becić" (radove je odabrao i izložbu postavio Krunoslav Kern) a mladi likovnjaci su se odazvali na otvoreni javni poziv putem radija, te nakon još jedne zajedničke izložbe u Muzeju Brodskog Posavlja, preraslo je u Likovnu omladinu Centra mladih.
LOB nije samo naziv novine, već i vješto izveden udarac
Najveće zanimanje izazvala je ideja neovisnog omladinskog lista pa se u (sada napuštenoj i od Grada za prodaju namijenjenoj) zgradi u Preradovićevoj 2, sredinom osamdesetih, okupio veliki broj klinaca i klinceza, mahom polaznika ili tek svršenih novinara iz brodske gimnazije (smjer novinarstvo) a konture budućem LOBu (Listu omladine Broda) dao je tada već iskusni novinar i književnik Stanko Ferić te Miroslav Macura (glavni urednik). U cijeloj priči oko LOBa nezaobilazan je novinar i, kasnije radijski voditelj, Dražen Kasun koji je u Brod donio svoja zagrebačka iskustva iz već tada društveno kontroverznog Poleta te ideje iz, još kontroverznije, slovenske Mladine.
Uz Književni klub nikla je i samostalno stasala Muzička omladina čiji doprinos afirmaciji bogate glazbene scene u Brodu, pred kraj osamdesetih pa sve do početka Domovinskog rata, nemjerljiv je i u živom sjećanju brodskih glazbenika te poklonika rock `n` rola.
Skoro paralelno s LOBom, pojavila se ideja o revitalizaciji Književne omladine Hrvatske koja je u Slavonskom Brodu već bila djelovala na samom kraju sedamdesetih i do početka osamdesetih kada su ju vodili spomenuti Stanko Ferić, Milenko Nedić i Antun Bartek. U proljeće 1986. krenulo se, a već do kraja školske godine Marica Buljan Maja i Borislav Stipić Književni klub Centra mladih predstavili su, u svim razredima Gimnazije, današnje Ekonomske i većini razreda Poljoprivredne škole. U klub se učlanio veći broj mladih od kojih su većina ostali aktivni do kraja. Književni klub je većinom samostalno, ali i u suradnji s Gradskom knjižnicom i Čitaonicom osmislio i organizirao čitav niz programa te u Brod doveo pa se u različitim prostorima (od bunara kod Franjevačkog samostana, preko Omladinskog kluba, Čitaonice, do tada kultnog restorana „Antik" i kafića „Amadeus") predstavilo više tada mladih, a danas afirmiranih hrvatskih pjesnika, književnika, glumaca ... Pored spomenutih, klub je organizirao dolazak i programe i već tada afirmiranim imenima hrvatskog glumišta (Eduard Peročević, Enes Kišević, Danko Ljuština) i umjetnosti općenito (Lada Kos). Klub je redovito svakog petka surađivao u omladinskoj emisiji Radio far na tadašnjem Radio Brodu te u LOBu. Pored toga, Klub je bio nositelj nastavka književne izdavačke djelatnosti pa je pored zajedničke zbirke, uglavnom poezije, sudjelovao u pripremi, uređivanju i izdavanju još dvije knjige brodskog pjesnika Mila Nardellija. Sami članovi Kluba više puta su bili sudionici kultnih „Jutara poezije" u zagrebačkom Lapidariju koje je vodila književnica Ružica Orešković te brojnih programa širom tadašnje Jugoslavije.
Uz Književni klub nikla je i samostalno stasala Muzička omladina čiji doprinos afirmaciji bogate glazbene scene u Slavonskom Brodu, pred kraj osamdesetih pa sve do početka Domovinskog rata, nemjerljiv je i u živom sjećanju brodskih glazbenika i poklonika rock `n` rola, a na taj segment podsjeća i aktualna izložba u Državnom arhivu.
Međunarodna suradnja
U radu Centra mladih valja posebno istaći međunarodnu suradnju. Preko Talijanskog kulturnog centra iz Zagreba u Brod stiglo je nekoliko zanimljivih izložaba, gostovalo je nekoliko poznatijih francuskih šansonijera ... a Centar je preuzeo te godinama još organizirao međunarodnu ekološku izložbu karikatura „Ribe plivaju leđno" na kojoj je posebno bio angažiran Mladen Bognar.
Omladinski klub je bio sinonim glazbenog i kulturno-zabavnog života mladih. Brojni rock `n` roll sastavi iz cijele „Juge" i inozemstva, brodski bendovi, komorne kazališne predstave, likovne izložbe, recitali, večeri poezije, promocije i predstavljanja knjiga, nastupi glumaca ... neobavezna druženja ... pisanje šalabahtera prije škole ... - to je bio Centar mladih.
U likovnom životu mladih nezaobilazne su i „Brodske marginalije" što ih je, uz potporu Centra mladih, priređivala Vesna Srnić, koja je, kao mlada profesorica umjetnosti, u Brod donijela još jedan dašak suvremenih stremljenja u umjetnosti, posebno multimedijalne i konceptualne. Posebno se prisjećam „Marginalija" u Beciću i izložbe „vizualne poezije" u galeriji „Aquarium" u Omladinskom klubu.
Sam Omladinski klub i njegov voditelj Miljenko Bogdanović Miki bili su sinonim glazbenog i kulturno-zabavnog života mladih. Brojni rock `n` roll sastavi iz cijele „Juge", nekoliko klupskih sastava iz Austrije i Grčke (IEP, Gulag) domaći brodski bendovi, komorne kazališne predstave, već spomenuta i čitav niz drugih likovnih izložaba, recitali, večeri poezije, promocije i predstavljanja knjiga, nastupi glumaca ... neobavezna druženja ... pisanje šalabahtera prije škole ... Ljeti se najveći dio toga selio na ljetnu pozornicu na livadi između „Strikana" (danas „Mollynari") i Muzeja Brodskog Posavlja.
Iskustvo, nostalgija ili nešto treće?
To, i još puno toga je bio Centra mladih. Onda je došla devedeseta. Na vrata odvjetničkog ureda u Krešimirovoj (tada Omladinskoj) ulici pokucao je jedan od aktera života i rada Centra mladih. Uglednom odvjetniku koji je tada već predstavljao sukus nove brodske (i ne samo brodske) politike iznio je otprilike sve ovo što je gore napisano te izrazio mišljenje u kojem su bila sadržana i nadanja kako bi bilo dobro da u nekom obliku i dalje nastavi postojati i funkcionirati „Lebensraum", stanište, životni i stvaralački prostor mladih u Brodu. Odgovor je bio kratak i jasan – „Novo vrijeme – novi ljudi!" Iz toga uskogrudnog i nepromišljenog stava, opća praksa pokazuje, razvila se navada koja je duboko pustila korijenje u našem društvu. Unatoč, ili baš zbog tog dubokog korijenja, stablo je kržljavo, a plodove vidimo samo u snovima.
(u sljedećem nastavku o budućem Centru mladih)
