JUČER je u Gradskoj knjižnici predstavljena Gimnazijska pjesnička panorama 1918.-2018. koju je pripremila mr.sc. Vesna Nosić. Knjigu su predstavili dr.sc. Jasna Ažman i mr.sc. Ivan Medved dok su poeziju iz spomenute zbirke čitale profesorice hrvatskog jezika i književnosti Andrijana Nemet Kosijer i Mihaela Šebalj Zavor te učenice gimnazije “Matija Mesić”: Zara Andrić, Ana Babić, Iva Rašić, Vedrana Šiško, Hana Tipurić i Petra Žambok.

GK SB

Gimnazijska pjesnička panorama knjiga je prije svega sjećanja i osjećaja, specifičnog vremena i prostora gdje riječi odražavajući ljudske emocije ulaze u spomenar i trebaju ondje inspirirati učenike i nastavnike. Ova knjiga se mora čuvati kao raritet, ali i čitati, naravno, jer dokazuje kako su srednjoškolci itekako mudri, sposobni misliti, ali i nadasve osjećajni mladi ljudi, čak često nesvjesni vlastite dubine misli i osjećaja. Čitajući ovu poeziju nemoguće je ostati ravnodušan. Ranjivost, ali i humor pretočen u stihove upozoravajući nas na emocije koje ponekad sebično čuvamo za sebe ovdje idu u smjeru slavlja života i nesebičnosti. Jer onaj tko je hrabar taj će uvijek dokazati i pokazati što se nalazi u redcima koje ispisuju svakodnevni događaji i od njih će sačiniti malo umjetničko djelo s kojim je moguće poistovjećivanje.

Univerzalnost poezije, čitanja i percepcija onoga tko čita poeziju reanimirajući stihove vraća ju na početno mjesto, a to je ljudska duša. Sam spomen duše, vraća nas na patetiče postavke kvazi pjesniče inspiracije gdje ona (duša) biva ranjena, jadna, mučena, stiješnjena, zaljubljena, zaigrana...ali ljudska duša s druge strane nije neka tvorevina od plastelina koju ćemo izmučiti toposima i istim pokretom napraviti skulpturu koja će čamiti na stolcu podsjećajući na dječju igrariju. Ona je sačinjena od igala koje su tako postavljene da često bodu svaki dio tijela izostavljajući samo ili glas ili ruke. Oni su tu kako bi joj revno služili. Neizgovorena misao ostaje učahurena, a ne napisana riječ ostaje lebdjeti i blijedi već prvom zorom. Ovi pjesnici učinili su riječi i misli vidljivima braneći boje prije svega mladenačke hrabrosti a onda i umijeća i inspiracije tragajući za simbolima čak i na najuobičajenijim mjestima.