IAKO nas od ovogodišnjeg Uskrsa dijeli još petnaestak dana te je sasvim izvjesno da ćemo ga provesti u prisilnoj ili dobrovoljnoj samoizolaciji, umjesto u krugu šire obitelji, na misnim slavljima i sličnim mjestima na kojima smo izloženiji opakom koronavirusu, prije dvije godine u ovo smo se vrijeme već pripremali za uskrsne radosti. No, ni tada ih nismo dočekali.

Kao prvoaprilska šala i uskršnji poklon, putem radija, televizije i portala, do građana je stigla vijest kako voda koja teče iz njihovih slavina više nije za piće. Da je voda onečišćena pokazala je analiza četiriju uzoraka vode izuzetih iz dva bunara, vodospreme i jednog ugostiteljskog objekta.

Stoga su prvog travnja 2018. godine, na područje šesnaest gradskih mjesnih odbora, stigle mobilne crpke iz kojih su građani u kanisterima ili bocama svojim domovima nosili pitku vodu. Ni osam dana kasnije voda i dalje nije bila za piće, da bi 9. travnja ministar Milan Kujundžić potpisao rješenje kojim je Brođanima ponovno zagarantirao kako je voda zdravstveno ispravna za ljudsku potrošnju.

Uslijedila je, navodno, istraga o uzrocima onečišćenja koja je - konačno - 18. srpnja 2018. godine bila zaključena Rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu po županijskoj državnoj odvjetnici Mireli Šmital. Ona je, naime, odbacila sve kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja, zaključivši kako je „vjerojatno da je do onečišćenja uzoraka vode došlo slučajno". I time je završena duga saga o zatrovanoj vodi koja je otjecala slavonskobrodskim slivnicima.

Vratimo li se, pak, u 2018. godinu, točno na današnji dan, na stranicama portala SBplus, pronaći ćemo vijesti „Čermakova ekipa uzrokovala ekološki incident". Naime, te srijede, tijekom prijepodneva, Plinacro i Crodux izvodili su tlačne probe i testiranje starog produktovoda s namjerom njegove prenamjene u plinovod. Stvari su pošle po zlu jer se produktovod pokazao punim pa je u tlo iscurila veća količina tekućine - prije benzina, nego nafte, kako su tada tvrdili očevidci.

No, iako je Croduxov Branko Radošević tada lagao kako je došlo do i stjecanja 'tek' 150 do 200 litara benzina te kako je tlo sanirano. Dva tjedna kasnije, 13. travnja 2018. godine, Croduxovci su priznali kako je s mjesta ekološkog akcidenta odvezeno čak 59 tisuća litara benzina i naftnih derivata.

Ipak, Crodux i Plinacro tvrdili su kako to nije povezano s onečišćenjem vode, kazavši kako se ekološki akcident dogodio na lokaciji Slobodnica, '2.8 do pet kilometara udaljenom od vodocrpilišta' . Kako je moguće da su se koncentracije ugljikovodika u vodi sa dvadeseterostrukog prekoračenja vratile na minimalnu razinu u razmaku od samo nekoliko dana te tko je kriv za onečišćenje građani Slavonskog Broda nikad nisu saznali. I neće. 

Kasnije iste godine, kada su se strasti smirile, Plinacro je za Crodux nastavio testiranje, odnosno, čišćenje produktovoda od zaostale 'tekućine'. Tijekom jedanaest dana, u razdoblju od 26. listopada do 8 studenog 2018., prema procjenama portala SBplus koji je situaciju pratio iz dana u dan, Plinacro je iz cjevovoda koji od Slobodnice vodi do Bosanskog Broda izvukao oko 560 tisuća litara benzina (službeno priopćenje kaže kako se radilo o 427 tona 'sadržaja' u ukupno 56 cisterni), pokazavši time kako je produktovod čitavo vrijeme, dakle, otkad je zapečaćen prije 27 godina, bio pun (mada je, navodno, ispražnjen prije zatvaranja) ili je, pak, u međuvremenu ilegalno korišten za transport te je time (zbog svoje neispravnosti) predstavljao veliku opasnost za stanovništvo tog područja.

Neke su obljetnice sretne, druge tužne - ovisno o povodu i onomu čega se na određene datume u godini želimo ili moramo sjetiti. Pa iako te posljednje dane ožujka i prvu polovicu travnja 2018. možda neće pamtiti mnogi, ostaje trajna gorčina kod pojedinih I rijetkih željnih istine, ali i odgovornosti - bilo kakve. Ako je već zagađenje vode bilo slučajno, zar nekažnjeno mogu proći i oni čijom krivnjom naša zemlja biva zagađena tisućama litara benzina. U zraku i ove godine ostaju visjeti pitanja - bi li takvo što bilo oprošteno i nekim manje bitnim igračima te je li tada država, zapravo, među tuđima, zataškala i vlastite pogreške.