NAJČITANIJI ovotjedni članak objavljen na portalu SBplus, priča je novinara Drage Hedla za Telegram o poznatoj slavonskobrodskoj obitelji, čiji su članovi na elektroničkoj javnoj dražbi dali gotovo 60 ponuda za nekadašnju PAN-ovu trgovinu i park u Malom Parizu, želeći lažno dignuti cijenu nekretnine kako bi od nje 'odbili' druge ponuđače, a potom je dobili za 'male pare'.

Kada je u pitanju stjecanje koristi i imovine na takav način, nije to nikakav novi obrazac ponašanja u Lijepoj Našoj. Domišljatosti i zaobilaženju pravila nema kraja kada je cilj profit. Obično u takvim situacijama manje igrače zgaze veliki.

Iako zakon pravi oštru crtu između nemoralnog ponašanja i protuzakonitog djelovanja, oni s novcima dobro su oboružani stručnjacima koji ih provlače kroz rupe u člancima i stavcima. Tako će i ova priča završiti na zaključku suda da se radi o „očitoj zloupotrebi prava na štetu stečajne mase i vjerovnika s ciljem da se jeftino i po početnoj cijeni, domognu navedene nekretnine” - zaključku koji je uslijedio tek nakon žalbe ostalih sudionika javne dražbe.

Mada ostaju u internetskim bespućima, ni ljaga koju novinarski članci i istraživanja bace na takve postupke, ne traje dugo. Brujalo je brodsko korzo nekoliko dana i - utihnulo. Kao namjerno potisnuta negativna osobna sjećanja, čini se da ljudi i takve stvari od ogromne važnosti za društvo (pre)brzo zaboravljaju.

Zaboravio, ipak, nije Mijo Kokanović, prvi načelnik Općine Gundinci. Mada mu nakon 'napada' na predsjednika Županijskog suda, Mirka Svirčevića, odnosno, osobne ispovijesti na portalu SBplus čak i komentatori poručuju neka odustane od borbe protiv vjetrenjača. Zaborav je, valjda, to odustajanje i poraz pred spoznajom da su neki nedodirljivi jer je trulež preduboko zahvatila sve nas da bi bilo moguće promijeniti nešto s nekoliko hrabrih pojedinaca.

Vjerojatno se i drugima nerijetko javljaju pitanja o onima koji su uzrok te truleži i njihovom stanju svijesti nakon gašenja noćne lampe i introspekcije u mraku spavaće sobe, smještene u nekretnini stečenoj tko zna kako. Pitanja poput onih o individualnoj odgovornosti gazitelja prema onima koji su gaženi, grižnje savjesti u onom kutu mozga koji zna, mada je ušutkan, da je dio procesa koji pospješuje truljenje svega oko sebe.

Ipak, da je to beznađe i propadanje tako nemoguće zaustaviti, odavno društva više ne bi bilo. Na svojim leđima njegov preobražaj i samoobnovu nose neki sasvim drugi likovi - karakteri kao iz pisanih djela. O njima posljednjih mjeseci piše novinarka SBplus-a, Marija Radošević. Na nekoliko 'stranica' donosi živote onih koji uistinu mijenjaju svijet. Priča poput današnje, o 'viteškom' liječniku Vladimiru Jerkoviću, (i) mladima vraća nadu, pokazuje kako živjeti, kako pobijediti u svakom smislu - čak i u ovakvoj sredini, zemlji koju s pravom Apsurdistanom zovu.

Ružno je kazati 'isplati se biti dobar' jer tu baš i nema nekog izbora - takav ili jesi ili nisi, sve drugo je kalkuliranje. No, pozitivna potvrda takvih života ipak ruši beznađe koje je, čini se, u današnje vrijeme najbrži katalizator onog opisanog truljenja.

Takvi ljudi ne moraju biti znanstvenici, doktori, političari,… 'svjetlo u mraku' mogu biti i prvi susjedi - kako pokazuje ovotjedna priča o Brođankama koje mijenjajući svoju mikro-okolinu, zapravo, čine svoj grad ljepšim i boljim mjestom.

I sve je u tom pogledu rečeno komentarom našeg čitatelja koji glasi: „Svaka čast ovim curama. One su u prvom redu primjer svojoj djeci, što je nemjerljiva stvar. Ovako se odgajaju društveno i socijalno osjetljivi građani. Male stvari i mali koraci pomiču planine".