STANOVITA i široj javnosti nepoznata Mihaela, očigledno žestoka Facebook komentatorica i kritičarka bez pokrića, kakve inače zovem 'ratnicima s tipkovnicama', jučerašnju je objavu SBplus-ovog članka naslova „Najavili ispitivanje maloljetne sestre optužene novinarke", na Facebook profilu drugog korisnika, komentirala iznimno ružnom i pogrdnom rečenicom, doduše kratkom, ali ubojitom. Glasila je: „Jeftina je. Ali to je SBplus pa me ne čudi.".

Čitajući tek jednu u nizu tih otrovnih strelica upućenih mladoj 19-godišnjoj požeškoj novinarki Petri Supan na početku karijere (optuženoj da je tražila 500 eura mita za stopiranje objave članka), nisam mogla, a ne zapitati se - osjećaju li ti komentatori ikakvu odgovornost kada prosipaju svoje 'biserje' u virtualnom svijetu i kakvi su to ljudi koji potpuno nepoznatu osobu mogu nazvati 'jeftinom', a da su potpuno neinformirani o čitavom događaju.

Puno je onih koji nedostatak ili potpuni izostanak osobnog zadovoljstva (bilo fizičkog, bilo duhovnog) kompenziraju izbacivanjem frustracija na društvenim mrežama. Čine to stihijski, nepromišljeno, bez ikakvog tereta odgovornosti.

Koliko su teške riječi koje je jedna mlada žena izgovorila drugoj, bez ikakvih argumenata (osim činjenice da je ona čiji ugled kalja zaposlena na informativnom portalu koji dotičnoj, očigledno, nije mio) dovoljno pokazuje jednostavna provjera riječi 'jeftin'. Hrvatski jezični portal izdvaja tri značenja:

1. koji se može kupiti po niskoj cijeni, ne košta mnogo, opr. skup
2. slab, loš, neuvjerljiv [jeftin razlog; jeftina isprika]
3. pren. pejor. vulgaran, prostački [jeftina duhovitost; jeftin ukus]

Na što je Mihaela ciljala kada je Petru nazvala 'jeftinom', možemo pogađati, ali ne možemo sa sigurnošću tvrditi.

No, to je sada i manje bitno. Ono što je u ovom trenutku važno jest opća poruka.

Naime, takvih je 'mihaela' na društvenim mrežama i internetu previše. Cyber-zlostavljači zamijenili su one u stvarnom svijetu. Mada to nekomu zvuči nevjerojatno, upravo takvi ljudi druge tjeraju u depresiju, ruše im samopouzdanje, a ponekad ih potaknu i na samoubojstvo.

Dakako, to se ne bi trebalo odnositi na novinare koji su javne osobe te su zbog toga svakodnevno podložni kritici i javnom linču (na kraju, posao im je ne svidjeti se širokim masama i 'mihaelama'), no problem je u tomu što svi dobro znamo da 'mihaele' ne staju na novinarima. Oni svoju mržnju siju puno šire.

I dok mi koji imamo privilegiju raditi na platformi čiji raspon dometa i utjecaja ponekad premašuje i lokalnu sredinu pa se, stoga, nemamo pravo buniti na, najblaže rečeno, 'povratne informacije', prije nego sljedeći put stisnete 'Enter', sjetite se kako s druge strane, za nekim od tisuća ekrana u vašoj bližoj i široj okolini, možda sjedi netko komu će vaše riječi značiti toliko da će biti presudne u njihovim odlukama, ponašanju, razmišljanju,…

Najbolji je 'filter' u odluci komentirati na takav način ili ne, zapitati se - bi li imao/la 'muda' toj osobi to reći u lice, 'oči u oči'. Mnoge Internet-hrabriše u tom bi slučaju brzo ustuknule od javne objave onoga što im prvo padne na pamet.

Naposljetku - i nečasan je čin časniji ako ga učinite pred onim koga napadate.

U tom je kontekstu uistinu tužno kada mlada žena drugoj mladoj ženi, javno i bez utemeljenja, upućuje rečenicu puno zlobe. Ono „Jeftina je!" možda neće zaboljeti hrabru Petru koja se sa situacijom nosi kako ne bi puno starije kolegice, ali će zaboljeti mene i sve one koji se već dugo pitaju - kuda plovi ovaj Brod.