SEDAMNAESTOGODIŠNJA Lana Valentić iz Novog Varoša, proteklog je vikenda ponosno odnijela titulu najljepše u Brodsko-posavskoj županiji. U izboru nazvanom 'Miss Brodsko-posavske županije za Miss Hrvatske 2022.', održanom u Novoj Gradiški, sudjelovalo je ukupno dvanaest djevojaka. Sve one bile su finalistice prethodno održanih 'probiranja' u Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški.

Gimnazijalka Lana, dakle, bila je okružena prekrasnim mladim djevojkama, vršnjakinjama, ali i brojnim očima koje su sve njih iz publike i 'stručne' komisije znatiželjno promatrale, komentirale, procjenjivale, odmjeravale,... baš kako zorno (ali i pomalo bolno) prikazuje fotografija koju smo izabrali za naslovnu i preuzeli sa stranice Radija Nove Gradiške.

Među tim promatračima (i u organizacijskom timu i izvan njega) bili su mnogi muškarci koji bi tim natjecateljicama-djevojkama mogli biti očevi... ako ne i djedovi. No, pitanje je bi li oni svoje kćeri (ili drage im mlade žene) poslali na takve piste kako bi ih netko ocjenjivao - (gotovo) isključivo temeljem ljepote i otvoreno odmjeravao od glave do pete. Sigurna sam, mnogi bi mi odgovorili da bi jer sam ja nastrana primitivka usredotočena samo na doživljaj i tumačenje ženskog tijela kao seksualnog objekta.

Otvorenom ostavljam (i) mogućnost da je moj pogled na izbore ljepote iznimno uzak, no čini mi se kako je riječ ne samo o površnom natjecanju, nego i o događaju kojeg mi je teško okarakterizirati drukčije no - neandertalskim (blaže rečeno - zastarjelim). Na ovom brodsko-posavskom, u subotu su odrasli ljudi sjedili u publici i (poput kakve robe) odmjeravali (i) maloljetnice koje su se pred njima našetavale u različitim kombinacijama, isprazno se smiješeći i ne nudeći ništa drugo na uvid - osim svog tijela.

Dobrano udaljena od iluzija o savršenoj idealnoj planeti, svjesna kako je ljepota u današnjem svijetu najjednostavniji put do uspjeha, ipak postavljam pitanje - jesu li takvom svijetu, u 2022. godini, potrebni još i izbori ljepote. Je li baš nužno staviti tu 'točku na i' tvrdnji da su lijepi ljudi vrjedniji, poželjniji, važniji, veći, bolji,... Ili je ipak moguće ponekad poslati i poruku da ovaj svijet čine (i vrlo često spašavaju) dobri, požrtvovni, moralni, pametni,... neovisno o tomu smatra li ih svijet usto - prema svojim strogim kriterijima - lijepima ili ne.

Brodsko-posavska pobjednica koja je - zasigurno - uz to što je lijepa i uzorna mlada žena, svoju će županiju predstavljati na nacionalnom izboru u listopadu ove godine. Ne mislim, stoga, da će ove moje riječi puno toga promijeniti. Izbori ljepote održavali su se i održavat će se. Milijunima ljudi bit će i dalje normalno sjediti, zuriti, diviti se, ogovarati, komentirati, (pr)ocjenjivati,... No, odgovore na pitanja zašto je sve to nekomu normalno i zašto je uopće potrebno, komu i čemu to služi te postoji li viša svrha - nisam dobila ni nakon što sam s više sugovornika pokušala raspraviti o tom 'fenomenu'.

Tek, žrtva jednog takvog dijaloga mi reče - „To je u ljudskoj prirodi. Stoljećima se zabavljamo na takav način. Rimske arene, španjolske koride, cirkusi, zoološki vrtovi,..." I, doista, svaki se od tih naših načina 'zabave' svodi na isto - oduševljenoj ostrašćenoj gomili koja slini za adrenalinom, akcijom, krvlju i mesom, na pladnju se daje upravo to - nezaštićena, u nekom pogledu slabija, svakako ranjiva, ali iznimno privlačna bića... U ovom ili onom pogledu, pokretač je uvijek požuda. Ono što je različito, objekt je te žudnje.

Sve je ovo, naposljetku, tek manje bitan (i krajnje osoban) komentar i opservacija. Na izbore ljepote (valjda!) svi odlaze dobrovoljno, no pitanje je koliko je među tim ljudima slobodnih. Prvenstveno slobodnih od okova društvom nametnutog, a onda i u svakom drugom smislu.

Rekoše i otpjevaše suvremeni glazbenici stih koji mi se, tijekom ovog promišljanja, neprestano vrzmao po glavi. I, uistinu, „ljepota je svijetu zakon, al' to će proć' i šta nakon?".