/
1
/
1
402
Prikaza
3
Komentara
SVAKI čovjek po svojoj datoj prirodi trebao bi težiti dobru. I kada dublje promatramo čovjeka, doći ćemo do zaključka, da svaki čovjek, ma kakav on bio, teži u naravi dobru, a čuva se zlih djela i zlih ljudi. Svaka osoba ima minimum karaktera i kao takva razmišlja o plemenitim djelima. Često kod nekih sve to ostane samo na razmišljanju, jer djela postanu sasvim suprotna. Često smo čuli i onog čovjeka kojeg smatramo lošim kako kaže – da sam milijunaš donirao bih to i to.
I dobro je da kod ljudi postoji takva nakana da pomogne drugima i to bezuvjetno. Ali nije dobro to što puno ljudi danas čeka nešto nemoguće kako bi on postao dobar. A pitanje je, bi li uopće postao dobar? Kroz takvo ponašanje, ako čovjek nešto čeka, onda on i zanemaruje.
Nije u ljudskoj prirodi da čeka kako bi učinio dobro. Skoro svatko će nam reći – ja sam dobra osoba i činim dobro. Ali takva osoba treba imati na umu da uvijek od dobrog postoji i bolje. Jer u prirodi čovjeka je nastojati biti bolji i ostaviti još bolje.
Ustvari dobrota je da se stvari ostave boljima nego što smo ih zatekli ili dobili. Tako treba i funkcionirati ljudski rod. Dobro treba prelaziti s generacije na generaciju i kao takvo treba biti poboljšano kod svake generacije.
Danas je u društvu postalo pravilo da je dobro djelo samo ono ako netko donira ili potroši veliku količinu novca za pojedinca ili zajednicu. Međutim, nikada ne smijmo zanemarivati ni najmanje dobro, ma koliko ono bilo malo. Dobro je čak i da osmijeh uputiš drugom čovjeku. Možda je to vrjednije i bolje od velike količine novca koju netko daje pojedincu ili zajednici.
Ono što je najvažnije za dobro, jeste činiti ga svaki dan i to bez prekida, pa makar to dobro bilo i najsitnije i najmanje.
Kazali smo kako svaki čovjek u svojoj naravi teži ka dobru, ali je problem da to dobro često odgađa za neka bolja vremena koja obično i ne dočeka. Ali vrijedna osoba koja razumije što je život zna da kada nešto jednom prođe više se ponoviti ne može. Izgubljeno vrijeme i propuštena prilika teško se može ikada više ponoviti.
Ali opet, koliko god čovjek imao urođenu potrebu za dobrim, on često pokazuje sebe i drugačijim. Kada je u pitanju on sam ili njegova rodbina, prijatelji, kada su u pitanju razne fešte i gozbe, tada čovjeku nije žao potrošiti. Potrošit će čak i sve što ima, pa i zadužiti se. S druge strane, kada treba pomoći gladne ili siromašne, tu uglavnom zakaže ili da nešto mizerno.
Znamo da mirovanje vode kvari samu vodu. S druge strane, ako voda teče, obično će biti lijepa i čista. Ali ako stane, nestat će i njezina ljepota. Stajaćoj vodi čak se i miris mijenja. Zar ljudi misle da će biti drugačiji? Isti su kao i voda.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala plusportal.hr.
Komentari
3
Najnoviji
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
