U Gradskoj knjižnici Slavonski Brod održan je znanstveni skup ‘Isti rod, različite sudbine - Muškarac može biti i...’. I ove godine Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje s organizacijskim odborom koji čine Ana Rajković Pejić, Marija Karbić i Željko Dugac pokazao je i dokazao kako ne jenjava interes za povijesne teme koje uključuju pitanje i višeslojnost pojma roda i identiteta s tim da za razliku od prvog i drugog skupa održanih 2022. i 2023. godine, kada je naglasak bio na različitim istraživanjima različitih modaliteta ženske stvarnosti i ženskog identiteta, ove godine pažnja istraživačica i istraživača s različitih institucija, bila je usmjerena ka muškarcima u povijesnom kontekstu, na istraživanjima maskuliniteta, očitovanjima konstrukcija muškosti. Raznolikost pristupa i cijeli dijapazon povijesnih razdoblja uključujući različite muškarce, njihove uloge, postupke, stereotipne predodžbe koje je potrebno rekonstruirati i dekonstruirati išli su u korak s novim istraživanjima čak i tema o kojima prosječan slušatelj može nešto znati, ali neinvolviranost u značajne pristupe temeljene na spisima, povijesnim izvorima, zapisima, biografijama može izazvati jednako diskutabilne predodžbe s uobičajenim refleksijama kvaziznanja.

Program skupa se sastojao od pozdravnih riječi dr.sc. Marije Karbić, predstojnice Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest i tri sekcije u vremenskom rasponu od 11.15 do 17.15, s tim da je program zbog naknadne rasprave sudionica i sudionika Suzane Leček, Zrinke Blažević, Ane Rajković Pejić i Luke Pejića oko pitanja patrijarhata i njegovog utjecaja, temelja i valorizacije te zbog zatvaranja skupa i najave novoga koji bi se trebao održati sljedeće godine, ipak potrajao malo duže od planiranog vremena vidljivog u programskoj knjižici.

Prvu sekciju s moderatorom Željkom Dugcem započela je Marija Karbić temom: „Maskulinitet u srednjovjekovlju”. Mogućnosti istraživanja; a ovo izlaganje se oslanjalo na predodžbe srednjovjekovnog maskuliniteta uobličenog u tzv. muške karakteristike što dakako imaju veze s normama, a one s izgradnjom identiteta i ponašanjem. Kauzalni odnos povijesnih prilika i kontekst izgradnje ženskog identiteta s pripadajućim karakteristikama može imati itekakve veze s ulogama muškaraca odnosno sa svim pripadajućim staleškim pozicijama.

Nakon ovog izlaganja, uslijedilo je izlaganje Zrinke Blažević: „Figuracije maskuliniteta u pjesničkim poslanicama Pavla Rittera Vitezovića (1652.-1713.)”. Stihovana pisma koja je prezentirala ova izlagačica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zapravo su slana različitim adresatima s različitim funkcijama pa prema tome ukazuju na komunikacijske mreže učene srednjoeuropske elite na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće.

Sljedeće izlaganje koje je uistinu zainteresiralo veći broj posjetitelja čemu je dokaz rasprava na kraju prve sekcije jest predavanje Anđelka Vlašića: „Muškarci kao optuženici u progonima vještica u ranom novom vijeku u Europi i Hrvatskoj”. Intrigantna tema koja je uključivala informacije od kojih je najznačajnija ona o 80 posto žena i 20 posto muškaraca optuženih dijaboličko čarobnjaštvo u ranom novom vijeku i uključenost u uvid u tipične profile muških optuženika.

Predzadnje izlaganje ove sekcije bilo je izlaganje Eldine Lovaš: „Dvojica osječkih župnika u pritužbama osječke gradske vlasti na početku 19.st.” s naglaskom na rekonstrukciju sačuvane arhivske građe koja se bavila pritužbama protiv svećenika Ivana Jozepaca i Emerika Vicea.

Zadnje izlaganje ove sekcije se također bavilo klerom, ali u 18.stoljeću i to temom: „Poljički kler izvan okvira zadanog identiteta u 18.stoljeću, a izlagač je bio Ivan Armanda iz Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža”, Zagreb. Ovom istraživanju su poslužile kanonske vizitacije i druga arhivska građa, a rezultati izloženi prilikom izlaganja su itekako izazvali reakciju publike zbog spomenutih prijestupa svećenika. Iz tog razloga, i ovo i prethodno izlaganje mogu imati veze s detektiranjem i reakcijama na neprihvatljivo ponašanje izvan očekivanog.

Nakon pauze je uslijedila i druga sekcija, a u ulozi moderatorice bila je Ana Rajković Pejić. Katarina Horvat s Državnog arhiva iz Zagreba izlagala je temu „Muškarci kao kućni sluge u Zagrebu krajem 19. i početkom 20.stoljeća”. Težina života kućnih sluga vezanih za ideologiju tadašnjeg građanstva ili olakotne okolnosti koje bi mogle biti uočljive u prelasku u neko drugo zanimanje, dominacija žena u sektoru kućne službe... o svemu tome su posljetitelji skupa mogli čuti u ovome izlaganju.

Nakon toga Željko Dugac s HAZU izlagao je temu kojom se bavio s kolegicom Sandom Franković: „Ja sam danas vaša medicinska sestra”. Ulazak muškaraca u zanimanje medicinskih sestara. Ovo uistinu zanimljivo izlaganje stavilo je naglasak na zanimanje koje je od svojih početaka bilo isključivo žensko. Moglo se čuti do kakvih promjena i kada je došlo. Važna prekretnica je 1951.godina koja označava početak prisutnosti muškaraca u profesiji „medicinska sestra”.

Jednako zanimljivo izlaganje koje ide izvan okvira je bilo i izlaganje Andree Klobučar (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb) i Tihane Petrović Leš (Filozofski fakultet, Zagreb): „Muškarci u tekstilnim vještinama tkanja i pletenja” koje je u fokusu imalo istaknute umjetnike Željka Pušića i Igora Galaša. Nevjerojatan spoj arheologije, umjetnosti, etnologije i povijesti pokazalo je kako funkcionira odnos tradicionalnih i suvremenih pomanja muških uloga.

Posjednje izlaganje u ovoj sekciji bilo je Jelene Seferović s Instituta za antropologiju, Zagreb, Inštitut za novejšo zgodovino, Ljubljana; „Klatari se po selu i pravi štetu”: odnos muškog nerada i muškosti 1920-ih. Ovdje je bilo riječi o stigmatizaciji muškaraca oboljelih od psihičkih bolesti koji odudaraju od očekivanih muških rodnih uloga.

Posljednja sekcija kojoj je moderatorica bila Marija Karbić uključivala je izlagače: Suzanu Leček, Uršulu Bešlić (Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod), Tijanu Matijević (IFDT, Univerzitet u Beogradu), Luku Pejića (Filozofski fakultet, Osijek) i Anu Rajković Pejić.

Teme su bile sljedeće istim redom spomenutih izlagača: „Obiteljski muškarac: Karlo Dieneš, ujak suprug i otac” – gdje se moglo nešto više čuti o istaknutom ljekarniku i njegovom društvenom statusu i obiteljskim odnosima;

„Aleksa je najbolji i najpodesniji čuvar” - izlaganje o Aleksandru Milčiću i odnosima s obitelji supruge Zore, kćerke Ivane Brlić-Mažuranić, posebice s punicom Ivanom Brlić-Mažuranić.

Potom je uslijedilo izlaganje „Blagi i pitomi: o maskulinitetu jugoslavenske revolucije”- izlaganje o maskulinitetu vezanu za ideje i prakse jugoslavenske socijalističke revolucije i antifašizam kroz figuru Veselina Masleše u literarnom portretu Mitre Mitrović;

„Drugovi i drugarica: maskulinost radničke kulture u Hrvatskoj u 19.stoljeću” - izložilo je odnose emancipacije žena i uobičajene koncepte muškosti koje su u danom vremenu smatrane ugroženima zbog čega je važno imati na umu rodnu historiju.

„Plači kao dečko: Bell Hooks i zagovor feminističkog maskuliniteta”, tema je koja je zaokružila ovaj skup na način diskutiranja i promišljanja o emocijama koje uključuje njihovo odsustvo u kreiranju patrijarhalnog maskuliniteta. Sve je ukazivalo na stajalište teoretičarke Bell Hook koja je naglasila važnost tzv. „oslobađanju muškaraca” od patrijarhata koji je štetan za oba spola.