NEKAD davno naučili smo kako se čovjek definira kao društveno biće. Danas je ta definicija postala potpuno besmislena, jer čovjek današnjice nije društveno biće. Čovjek današnjice je zlo. Iz dana u dan čovjek sebe vodi u propast. Ne radi to tek tako, samo preko noći. Da je čovjek biće razuma potvrđuje kada osmišljeno priprema put u propast. Dakle, čovjek je sačinio čitav scenarij svoje propasti i to samovoljno. U uvodnom dijelu takvog scenarija, čovjek se navikava gledati kako se čini i širi zlo. Kada zlo postigne vrhunac, čovjek ga i ne osuđuje već ga odobrava. I u završnom činu scenarija, i sam čovjek počinje činiti zlo. 

Pitamo se, odakle tolika moralna kaljuža u čovjeku zapada koji tone sve dublje? Čemu i zašto tolika bezosjećajnost?

Prosinac je po mnogočemu poseban mjesec. Ovaj mjesec je poseban za kršćane, ali ništa manje nije bitan i ostalim ljudima. Ovaj mjesec treba biti prožet i ispunjen s puno ljubavi, mira i nade u radost. Svaki bi se čovjek trebao prisjetiti - ma koliko god još imao koraka ispred sebe, doći će i onaj zadnji. Kada zakoračimo onaj svoj zadnji korak na ovom svijetu postat ćemo ništa, i ovaj svijet za nas bit će ništa. Danas hodimo zemljom, veselimo se, dangubimo, a sutra ćemo završiti u utrobi njezinoj. 

Čovjek koji je sam sebi pripremio scenarij putovanja u propast, u ovome mjesecu rijetko će se sjetiti da je samo društveno biće. Ljubav, mir, nada u radost, briga za drugoga – sve će ostati samo riječima. 

Raskoš, ukrasi, kupovina, razni događaji koji izlaze iz okvira blagdanskog vremena, konzumerizam, skupi pokloni i površnost, pokazuju zapravo samo ono što jest čovjek. Čovjek kao biće zla zaboravlja i onu svoju drugu stranu – duhovnu. Čovjek današnjice potpuno zanemaruje duhovnu dimenziju. A ovaj mjesec upravo je mjesec duhovnosti, mjesec zajedništva, obitelji, ljubavi, mira, milosrđa i nade. Ovaj mjesec nikako ne može biti mjesec leskovačkog roštilja ili Dubai čokolade. Od svih raskošnih tradicionalnih delicija ovoga kraja, odakle leskovački roštilj ili Dubai čokolada? Danas jedni pokazuju izostanak duhovnosti u iščekivanju najvećeg blagdana - Božića, sutra će isto ponoviti oni koji će dočekivati Bajram, a na kraju će se njima pridružiti oni koji će slaviti Jom Kipur. Nije valjda da ćemo danas naći duhovnost u leskovačkom roštilju i Dubai čokoladi, a sutra će ga drugi pokušati naći u sogan dolmi ili baklavi.

Posebno vrijeme trebalo bi biti više usmjereno na samu pripremu a ne na vanjske pojave. Danas je obrnuto u posebnom vremenu svih naroda, sve je isključivo usmjereno na vanjsku formu, samo kako bi zadovoljilo naša čula, a posebno naše nepce. 

Umjesto dubljeg razumijevanja blagdanskih simbola kod svih naroda, ti simboli su postali isključivo dekoracija, a cilj je opet zadovoljiti neko od naših čula. Simboli su izgubili svoje duhovno značenje i postali su estetski dodatci.

Dani koji trebaju biti ispunjeni duhovnošću, kazuju nam – o, čovječe, ti si društveno biće, biće solidarnosti, ti si čovjek koji treba pomoći drugoga. Ne zaboravi, o čovječe koji zemljom hodiš, kako ima i gladnih, i promrzlih, i bosih. Iako oko tebe sve blješti, dok ti je trbuh pun kobasica, leskovačkog roštilja i Dubai čokolade, sjeti se – ima i onih kojima je nedostižan i pristojan ručak. 

Bez povratka temeljim vrijednostima određenog vremena svih naroda nećemo osjetiti duhovnu stranu blagdana. Nekada i male radosti i geste daju veliku duhovnu snagu.