NITKO ne voli donositelje loših vijesti. Ta uloga pripala je šefu Državnog zavoda za statistiku: godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj iznosila je 4,8 posto. Kad je vijest objavljena u Vladi nisu bili nimalo sretni, pa se moglo čuti kako je metodu izračuna stope inflacije potrebno preispitati. Najveći pritisak na inflaciju, objašnjavaju iz Vlade, dolazi od rasta cijena energenata. To je, međutim, tek djelomično točno, jer rasta cijena energenata nije bilo u prošloj godini, pa krivca očito valja tažiti negdje drugdje. Osim toga, nakon primirja na Bliskom istoku cijene energenata pale su za dvadesetak posto, pa njihov rast više ne može biti izgovor. Iz Vlade stidljivo najavljuju kako će sljedećeg utoka cijene goriva blago pasti, a kao spas najavljuju i mogućnost plutajućeg PDV-a. Iako još ne znamo kakve bi učinke na smanjenje inflacije mogao donijeti plutajući PDV, nekako nas sâm izraz ''plutajući'' neodoljivo podsjeća na plutajući pojas za spašavanje.

Da se stvari oko stope inflacije ozbiljno zaoštravaju vidljivo je i iz prošlotjednog istupa ministra gospodarstva. Odgovarajući na novinarski upit kako komentira činjenicu da Hrvatska ima najvišu stopu inflacije u cijeloj Europskoj uniji, ministar gospodstava je rekao:  

''Statistika je vrlo zanimljiva disciplina i kako je tko interpretira i izračunava''. Iako to nije rekao, vjerojatno je u primisli imao onu prastaru uzrečicu kako, statistički gledano, oni koji jedu isključivo kupus i oni koji jedu isključivo meso, u prosjeku jedu sarmu. Ministar gospodarstva najavio je da očekuje sastanak s predstavnicima Državnog zavoda za statistiku kako bi vidio na temelju čega izračunavaju inflaciju. I čuo vjeruju li više njemu ili svojim očima.

Ministar graditeljstva je prošloga tjedna pojašnjavao neke pojedinosti iz Zakona o priuštivom stanovanju. Pojasnio je što su to mikrostambene jedinice propisane tim zakonom pa sada znamo kako je za jednu osobu 18 kvadrata stambenog prostora sasvim dovoljno za život, a za dvije dovoljno je 26. ''To su stambene jedinice koje se mogu kratkoročno koristiti, maksimalno četiri godine, dok osobe koje koriste taj prostor ne riješe stambeno pitanje''. A mi smo si dali truda pa zavirili u standarde Europskog odbora za sprječavanje mučenja koji su općeprihvaćeni u Europskoj uniji i kažu kako minimalni prostor po zatvoreniku u jednokrevetnoj ćeliji iznosi najmanje šest kvadratnih metara podne površine, plus sanitarni čvor. U odnosu na te, zatvoreničke standarde, moglo bi se reći da je stan od 18 kvadratnih metara na slobodi prava raskoš.

Krajem veljače ove godine, kažu podatci Fine, u blokadi su bili računi gotovo 200.000 građana. Njihov dug dosegao je vrtoglavih tri milijarde eura. Slaba je utjeha što se broj građana čiji su bankovni računi u crvenom postupno smanjuje, jer se ukupni dug povećava iz godine u godinu. Kada se dugovima građana dodaju i pripadajuće kamate, njihov ukupni dug doseže zastrašujućih 4,2 milijarde eura. Kako žive građani čiji su računi u blokadi znaju samo oni jer ovrha se odnosi na sva njihova primanja. Čim im kakva uplata sjedne na račun, prvo se namiruju dugovi. No, građani pod ovrhom ipak se nekako snalaze. Izlaz je u sivoj ekonomiji, odnosno naplati u kešu. Prema procjenama, siva ekonomija u Hrvatskoj iznosi oko 30 posto BDP-a. Radi se o tzv. solarnom plaćanju, a njeno pravilo glasi: lova na sunce.

Na svu sreću dobar dio građana nema problema s blokadom računa. Najbolji primjer za to je slučaj šefa Sindikata policije Hrvatske. Dotični gospodin priuštio si je luksuzni terenac Lexus čija cijena iznosi vrtoglavih 140.000 eura. Prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj za siječanj ove godine bila je nešto veća od 1.500 eura. Kad taj podatak podijelimo s iznosom kupljenog Lexusa, ispada da bi svi čija se mjesečna primanja vrte tek oko tog iznosa, morali raditi gotovo punih osam godina da bi kupili takav automobil. Naravno, pod uvjetom da ne troše ni cent - ništa ne jedu, ne piju, ne kupuju odjeću i ne plaćaju režije. Kad su novinari šefa Policijskog sindikata upitali odakle mu toliki novac rekao je da ga nije platio 140.000 eura, već samo 100.000, zahvaljujući tome što poznaje neke ljude u Lexusu. Tako se eto pokazalo da siva ekonomija ne mora nužno značiti rad na crno, već se neki problemi jednostavno rješavaju izrekom koja glasi: znam čovjeka, koji zna čovjeka…

Većinu građana inflacija udara u pleksus, a neki sretnici priušte si Lexus.