SUBOTA, 7. listopada 2023. godine, predstavljala je važan dan za Slavonski Brod. Kazališno-koncertna dvorana „Ivana Brlić Mažuranić”, ugostila je ministricu Ninu Obuljen Koržinek povodom uručivanja ugovora za energetsku obnovu. Nažalost, ono što je tužnija strana priče jest činjenica da Slavonski Brod zaslužuje puno više zahvaljujući entuzijastima iz svijeta kulture i umjetnosti, ali ne dobiva mjesto u javnome prostoru. Javni prostor pomažući u afirmaciji može biti od pomoći u realizaciji velikih projekata, ideja. A ovaj slavonski grad nudi puno događanja, nudi svojim stanovnicima i zainteresiranima nekoliko festivala, različitih skupova, izložbi, događaja koji idu u prilog činjenici kako ga je zaista potrebno ne-zaobilaziti ako je riječ o ponudi.

Fotoklub Kadar Slavonski Brod

Svaki dan postoji neki događaj, svaki dan se prezentira dio kulture i umjetnosti, a da ne govorimo kako i ostale aktivnosti čiji kreatori dolaze s raznih polja djelovanja svakodnevno opstaju s provedbom ideja i projekata u istome gradu. Zato, moramo biti sretni jer zahvaljujući ljudima koji potpomažu djelovanje grada na svim razinama ovaj naš grad živi. Jer svi ljudi koji ga vole zapravo zauzvrat ne traže mjesto na javnoj televiziji, oni traže sugovornike u provedbi ideja. Zašto? Jednostavno vole svoj posao. Ako iskreno volimo što radimo onda nam manje teško pada neprihvaćanje/odbijanje, manje smo osjetljivi na zlonamjerne komentare, na ignoriranje. Upravo u tome je bit svakoga djelovanja. Raditi revnosno bez obzira na prijem, raditi kako treba, kako moramo.

Cijeli ovaj uvod napisala sam potaknuta događajima u Kući Brlić. Povodom 20. Dana plesa ministrica je bila u gradu, ali gostovanju koje je zaslužilo mjesto na HRT-u, pridruženi su također događaji koji su važni i donose ideje o opstanku baleta, ideje o onome što balet u svojoj biti jest. U 17 sati je počela promocija knjige Estetika i etika baleta: ambivalentna opstojnost. A druženje u ovome prostoru je završeno obilaskom ovoga također značajnoga mjesta za grad Slavonski Brod. Kada je riječ o knjizi, o njoj su govorile Maja Đurinović i sama autorica Ivana Katarinčić.

Ova knjiga koja je značajna zbog različitoga pristupa koji zauzima širi kontekst baleta, govori o njemu na način prijenosa empatije, ili mogli bismo tvrditi, izdvaja empatičko svojstvo koje odudara od stereotipa o plesačima baleta i o umijeću koje uz pomoć stereotipa smještamo u različite kontekste koji su već otrcani: krv, znoj, suze. Balet je, kako smo doznali, puno konstruktivniji, puno složeniji a ambivalentnost kao sukob nije na ovoj promociji interpretiran na način samosažaljujuće žalopojke koju ćemo upotrijebiti kako bismo stavili samo glamur nasuprot radu, već ta ambivalentnost prisutna u baletu govori o složenosti u interpretacijskom smislu. Balet je prije svega vremenska umjetnost. Što znači da je prilično nezahvalno mjesto koje zauzima ako poželimo obuhvatiti isti protok vremena na sceni. S druge strane, ona je postojeća i kao takva treba pristup koji će biti sveobuhvatniji. Pristup Ivane Katarinčić koja se i sama bavila plesom tim je značajniji. Ne samo da je ona osoba iznutra koja prilazi temi iskustveno – empirijski, već cijeloj temi prilazi kao znanstvenica. I to je čar koja je najbitnija u cijeloj priči.

Ono još značajnije je činjenica koju je istaknula ova autorica prema kojoj ne moramo biti plesači da bismo shvatili bit stvari, već nam spomenuto empatičko iskustvo pomaže u sveobuhvatnosti baleta. Neopipljivost i nepostojanost mogu biti samo poticaj obuhvaćanju onoga što je izvan jezika, ali zato je potrebno prevođenje iz apstraktnog u konkretno. Sam medij je tijelo, ali opet, to tijelo je u pokretu. Prema tome, izazov u knjizi tek malo osvijetljen na promociji, trebao je djelovati poticajno. U samo pola sata saznali smo da je i sama ideja o slici na koricama upravo vezana za tu ambivalentnost – s prednje strane vidimo ono što i inače vidimo na sceni, a sa zadnje strane, ono što ne vidimo, a što nije tako glamurozno. Dakle, spoj realnosti, imaginacije, ljepote, razmišljanja, zaključivanja, rada, nasuprot konačnom „proizvodu” na sceni. Zaključak, između ostalog je i taj kako smo napokon došli do vremena (raz)otkrivanja baleta i balerina. One postaju oslobođene tradicije tihih plesačica čiji glas se rijetko čuje. Postaju glasne svjedočeći vlastito iskustvo.

Fotoklub Kadar Slavonski Brod

„Recentni trenutak baletne profesije u Republici Hrvatskoj” naziv je Okruglog stola kome su nazočili i razgovarali o temi Svebor Sečak (predsjednik HDPBU-a), Massimiliano Volpinini (HNK Zagreb), Pedro Carneiro (HNK Split), (HNK Rijeka), Vuk Ognjenović (HNK Osijek). Doznali smo kako je važno popularizirati balet. Važno je animirati djecu kako bi na kraju moglo doći do selekcije kandidata kojima će balet biti profesija. Važno je i djelovati na lokalnoj razini da bi se otvorile škole baleta. Jer balet zaslužuje više; umjetnost zaslužuje više. Jer, ne zaboravimo: bavljenje umjetnošću nekome je poziv. Zašto ga sprječavati u činjenju onoga što mu je nasušna potreba? Zašto ne pružiti mogućnost upoznavanja s baletom? Ovo neka je poziv koji će i Brođanima pružiti isto kao i gradovima koji imaju baletne škole.

Jer Mia Čorak Slavenska nam je ostavila u nasljeđe upravo to. Ne samo sjećanje na nju, već testament kojim ćemo reći da je Slavonski Brod grad baleta – doslovno.