U „ono vrijeme", prije dvadesetak ili više godina, u gradu Brodu su postajala dva uzorita stalna muzejska postava, jedan u Muzeju brodskog Posavlja i drugi pri Muzeju radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta. Oblikovali su ih ugledni arhitekti i muzejski stručnjaci, pa su naši građani i namjernici svakodnevno imali, kao na dlanu, uvid u sva bitna povijesna zbivanja sažeta u tekstove, uokvirena u slike, crteže i grafikone, dopunjena svakojakim muzejskim eksponatima koji su zorno svjedočili o burnim događanjima i društvenim gibanjima u gradu i okolici od starog kamenog doba zvanog paleolit, ili čak i ranije, pa do dana kada je jedan i drugi muzej skončao iz nepoznatih razloga i pod nerazjašnjenim okolnostima.

Zlodjelo izvršeno nad kulturom

Ceh suludog čina prvi je platio Muzej radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta i njegov stalni postav kojeg su „prvoborci" novog „demokratskog" pokreta zbrisali s lica zemlje i zatvorili za vijeke vjekova - amen! U pravim se demokracijama takav postupak zove kulturocid, u prijevodu zlodjelo izvršeno nad kulturom, čin koji pogubno djeluje na kulturni ambijent, ili najkraće umorstvo kulture. Kako taj postupak tumače i opravdavaju nalogodavci i izvršitelji likvidacije jedne ugledne kulturne ustanove nije poznato niti javno obznanjeno.

U pravim se demokracijama takav postupak zove kulturocid, u prijevodu zlodjelo izvršeno nad kulturom, čin koji pogubno djeluje na kulturni ambijent, ili najkraće umorstvo kulture.

Reprezentativni je postav imao i zavičajni muzej, koji je uoči ratne opasnosti premješten u sigurni grad Čakovec, a zgrada magistrata, u kojoj je bio muzejski postav, stradala je od bombi, metaka i granata. Nakon završetka rata počela je obnova koja do dana današnjega nije dovršena, pretpostavljam da je i muzejska građa vraćena u Slavonski Brod, ali stalnog muzejskog postava do danas ova muzejska ustanova nema. Koliko znam takav muzej ne postoji nigdje u nas, pa tako niti u svijetu!

Ako je iz ideoloških razloga likvidiran muzej antifašističke borbe, bilo bi logično da se u gradu otvori muzej Domovinskog rata, ali ni to ne dočekasmo. Prije desetak i više godina za vrijeme Susreta folklornih ansambala Hrvatske u Koprivnici, domaćini su sudionike ove folklorne manifestacije i nas članove Stručnog žirija vodili u razgledanje Muzeja primitivne umjetnosti u Hlebinama i Gradskog muzeja u njihovom gradu, gdje smo vidjeli izvrstan muzejski postav iz Domovinskog rata smješten u nekoliko prostorija, pa mi se pričinilo da je za sve vrijeme rata crta bojišnice bila u Koprivnici, a ne u našem gradu. Nitko se od naših dužnosnika i kulturnih djelatnika nije sjetio potrebe takve ustanove, a i kako bi kada ovaj grad i županija nemaju nikakav dugoročni plan i strategiju kulturnog razvoja, pa su sve poželjne i nepoželjne akcije prepuštene improvizaciji, volji i samovolji pojedinaca.

Barutana za cjelovit muzejski postav

Ljeta Gospodnjeg 2007. u obnovljenom Kapelanovom stanu u Tvrđavi Brod smješten je ured Turističke zajednice i otvoren zavičajni mini Muzej tambure. Novoosnovana i agilna Udruga tamburaša, Turistička zajednica, majstor glazbalar Mladen Jurković i moja malenkost, prihvatili smo se prije svečanog otvorenja posla i za kratko vrijeme prikupili toliko građe, tamburaških glazbala, notne literature, nosača zvuka, starih slika i još koječega, da nam je određeni prostor bio pretijesan za sve izloške.

Turistička zajednica Hrvatske prepoznala je vrijednost akcije i donirala 100.000 bespovratnih kuna, a njezin čelnik Niko Bulić podržao prijedlog da se u dogledno vrijeme u gradu otvori pravi Muzej tambure. Muzej je otvoren uz doličan program, događaj su opširno popratili pisani i elektronski mediji, a oglasio se i jedan od vodećih hrvatskih glazbenih kritičara Branimir Pofuk na duplerici Jutarnjeg lista s ocjenama napisanim u superlativu.

Iselile Turistički ured, a prostore namijenile, ni manje ni više, nego za birtiju, ili nešto slično tome!!!

Sve nam je to dalo poticaja i snage da se obratimo gradskim vlastima s molbom da nam dodijele i urede neki od brojnih prostora brodske tvrđave za cjeloviti muzejski postav. Priredili smo simulaciju sadržaja muzejskog postava s oko 60 različitih tamburaških glazbala, slušaonicom i suvenirnicom, povijesnim slikama najboljih hrvatskih orkestara iz minulih 150 godina, originalnom notnom građom i glasilima povijesne vrijednosti, tamburaškom nakladom i diskografskom tamburaškom produkcijom. S tom smo građom i prijedlogom bili na mjerodavnim mjestima, ali o detaljima i ishodu tih razgovora ne bih zborio ovom prigodom.

Na koncu konca i jedvite jade gradske su nam vlasti dodijelile devastiranu i derutnu zgradu nekadašnje barutane na Plavom polju izvan kompleksa tvrđave u koju se nakon obnove trebao smjestiti Muzej tambure, Udruga tamburaša i Brodski tamburaški orkestar. Za uređenje toga prostora trebaju ogromne pare, koje nemamo ni mi pojedinci pokretači te ideje, a ni Udruga tamburaša, a izgleda ni grad Brod.

I dok je vrijeme curilo, a od spomenutog prijedloga ne ostade ništa ostvareno, za sve su se pobrinule gradske vlasti i umjesto da urede prostor za pravi muzej likvidirale su postojeći mali muzej iz Kapelanovog stana, iselile Turistički ured, a prostore namijenile, ni manje ni više, nego za birtiju, ili nešto slično tome!!!

Skamenila me izjava našeg vrlog gradonačelnika

Skamenila me izjava našeg vrlog gradonačelnika u nedavnom broju Glasa Slavonije kako se novi sadržaji uklapaju u turističku i kulturnu ponudu, te kako Udruga tamburaša, a vjerojatno i mi predlagači novog muzeja, nismo do sada ništa učinili na realizaciji predloženog programa. Nije bilo dosta što smo pribavili sve eksponate, poklonili glazbala, slike, note, ploče, CD-e, video kasete i još štošta, što niti lipe nismo naplatili svoj trud i poklone, već smo valjda trebali o svom trošku urediti i ogromni prostor zapuštene zgrade?

Valjda smo trebali, o svom trošku, urediti i ogromni prostor zapuštene zgrade?

Tako je skončao još jedan brodski muzej na sramotu ovog grada, a taj muzej nikoga ništa nije koštao, nije imao uposlenih djelatnika, pa se postavlja pitanje kome je on smetao? Tko mari za tamburu i muzej, birtija nam treba jer ih u ovom lijepom i nekada kulturnom gradu danas imamo premalo?!

Svi izlošci nakon deložacije kupe vlagu u neprimjerenom prostoru jedne dvorišne zgrade u Podvinju, gdje su dobrotom njezinog vlasnika smješteni do nekih boljih vremena.

Grad Krapina ima Muzej pračovjeka, Zadar antičkog stakla, a mi u Brodu trebamo otvoriti Muzej ljudske gluposti i kulturocida!

Kako ova ideja i građa ne bi propala ne preostaje nam ništa drugo nego ideju i izloške ponuditi nekom drugom gradu, recimo Osijeku, Samoboru, Našicama, a možda i Mrduši Donjoj i Gornjem Pičkovcu.

Kraj ove žalobne priče oslikavaju deseterački dvostihovi poznatog Slavonca Slavka Jankovića spjevani u „ono vrijeme" kada se dio kulturnih programa financirao iz poreza prikupljenog od prodaje alkoholnih pića:

Oj, pijanci, iskapite čaše,
za kulturu idu pare vaše!

http://www.youtube.com/watch?v=a_YAceRZJLc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=rpb5PJiFBgA&feature=related