Na repu i začelju u svemu i svačemu

Dragi naš grad Slavonski Brod, brodsko Posavlje i cijela ravna Slavonija od pamtivijeka su bili izloženi nasrtajima osvajača s raznih strana svijeta, pa nas je ta nevolja ili sudbina zadesila i početkom devedesetih godina i Domovinskog rata kada smo opet bili prva crta bojišnice i poprište sukoba. Na tu su temu potrošene tone papira, nadugačko i naširoko napisano je i izgovoreno mnoštvo riječi, misli i osvrta, pa o tome ne bih puno zborio.

Osim svakojakih trauma, emocionalnih, psihičkih i fizičkih, izgubljenih života, raseljenih porodica i nestalih osoba, razorenih materijalnih dobara, ostadoše nam u naslijeđe štete u gotovo svim životnim područjima. Počevši od uništenog gospodarstva, nešto od rata, a više od lopovske privatizacije, pa do kulture, školstva, sporta, društvenog standarda i svih mogućih životnih problema. Nisu puno bolje prošli ni drugi hrvatski napadnuti i okupirani krajevi, a neki opet nisu ni osjetili miris rata i dobili u naslijeđe njegove posljedice i ostavštinu. Većina njih se oporavila koliko-toliko i kako-tko, a mi Slavonci ostadosmo tu gdje smo danas na repu i začelju u svemu i svačemu.

Slavonija zanemarena i zapuštena

Slavonija je danas zanemarena i zapuštena hrvatska regija, a posebno grad Brod i Brodsko-posavska županija koji su danas na raznim tablicama uspješnosti uglavnom na kraju liste ili na samom začelju u skoro svim segmentima života.

Da je tome tako evo i argumenta! Ima ih na žalost na pretek!

Imamo malo ili najmanje zaposlenih, a najviše nezaposlenih! Mladi i obrazovani Brođani zarađuju svoj kruh u hrvatskoj metropoli ili drugdje gdje su našli siguran posao.

Sveučilište, kazalište - nema

U samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj na obali Jadrana danas djeluju čak pet sveučilišta: u Puli, Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku. U Slavoniji samo jedno u slavonskoj metropoli Osijeku. U drugom po veličini slavonskom gradu Brodu, kako vole reći naši umni političari, šestom gradu u Hrvatskoj, ali samo brojem žitelja, umjesto Sveučilišta, Veleučilište je na jedvite jade startalo prije par godina, dok je u susjednoj Požegi ovo učilište već obilježilo i proslavilo prvo desetljeće postojanja.

Profesionalna kazališta s akademski obrazovanim glumcima i ostalim kazališnim osobljem na hrvatskoj morskoj obali postoje u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Od nabrojenih ustanova tri imaju naziv i status nacionalnog teatra, u Slavoniji samo jedan, opet u Osijeku. Profesionalno kazalište sa gradskim statusom djeluje u Virovitici, u Požegi i odnedavno u Vinkovcima, dok mi u Brodu imamo amatersku dramsku družinu. Vjerojatno smo jedini grad koji ima reprezentativno kazališno zdanje, a nemamo kazališta. Prije tridesetak godina u brodskom su hramu kulture održavani Susreti profesionalnih kazališta, a danas se divimo predstavama amaterske manifestacije.

Aerodrom, prvoligaši - nema

Aerodromi s međunarodnim linijama, tuzemnim letovima i najbržim vezama s metropolom i svijetom, na raspolaganju su svakodnevno Puljanima, Riječanima, Zadranima, Splićanima i Dubrovačkim gosparima, a nama Šokcima i Slavoncima samo jedan u Osijeku, koji se baš i ne može hvaliti nekim osobitim avionskim vezama. Naš brodski aerodrom na Jelasu sposoban je prihvatiti avione koji su bili atrakcija prije stotinu godina.

Nogometne prvoligaške družine danas stoluju u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku i dva u Splitu, u Slavoniji samo dvije, jedna u Osijeku i druga u Vinkovcima. Nekadašnje brodske nogometne perjanice Marsonia i Željezničar tumaraju i lutaju po seoskim igralištima od Laza do Gundinaca, igraju u natjecanjima županijskog ranga i redovito se s gostovanja vraćaju pognute glave. Od kada perkovačko nogometno čudo Slavonac ne igra u „drugoj lige", nego je skončao u najnižem natjecanju, naslijedio ga je novopečeni drugoligaš NK MV Croatia, ali i njemu ne cvjetaju ruže, pa je tek u zadnjem kolu prepustio fenjer Suhopoljcima i Vukovarcima.

Košarka je u Brodu na mahove imala blistave rezultate, pa se čak jedno vrijeme natjecala u elitnom jugoslavenskom natjecanju. Danas je košarkaški klub Svjetlost Brod, uz kajakaše i kanuiste Marsonie, jedna od najuspješnijih brodskih sportskih ekipa, s napomenom da je hrvatska košarkaška liga u kojoj se brodski košarkaši natječu drugorazredni rang. To potvrđuju i rezultati utakmica u doigravanju kada nalete na Cibonu, Zadar ili Zagreb, pa stradavaju poput Davida u borbi s Golijatom.

I što ima - nema

Odvede li Vas put do brodskog autobusnog kolodvora mogli biste pomisliti da ste zalutali u susjednu Požegu, jer ćete ugledati uredno parkirane autobuse s oznakom APP Požega, a i brodski je autobusni kolodvor u njihovom vlasništvu. Bilo bi to logično da je Požega na mjestu Broda, na križanju magistralnih prometnica koje vode u Zagreb, Beograd, Sarajevo, Osijek, Našice i Madžarsku, a eto nije i dalje je od njih, ali ima poduzetnog i uvaženog prijevoznika.

Atraktivni poslovni prostori na idealnoj lokaciji na korzu, poput Benčevića zgrade, bivše elitne knjižare i susjedne zamandaljene trgovine, do bivše Seke u Širokoj ulici, zjape sablasno prazne i napuštene. Nekada ugledno brodsko okupljalište Hotel Park, kojeg je neki promućurni „poduzetnik kupio za jednu kunu", ruglo je gradskog centra i duže mu vrijeme izlozi služe za najveći besplatni prostor za lijepljenje plakata.

Imamo županijski tjednik u kojem pola i više prostora zauzimaju reklame i oglasi, a nemamo niti jednu gradsku tiskovinu. A gradovi poput Broda i manji, imaju dnevne novine.

I dragi je Bog i njegovi ovozemaljski vjerski poglavari i moćnici okrenuo leđa i digao ruke od najvećeg broda na svijetu. Biskupiju dobiše Varaždin, Požega, Sisak, a naši će bogomoljci u zapadnom dijelu županije biskupski blagoslov dobivati iz Požege, a oni u Brodu i istočnom području, iz Đakova.

I dok su ne tako davno u ovu bogomdanu zemlju dohodili radnici i težaci iz raznih hrvatskih i drugih krajeva u potrazi za kruhom i zaradom, neki se od njih naselili i trajno ostali, danas migracije idu u obrnutom smjeru. I to samo za sretnike koji uspiju dobit bilo kakav sezonski posao na određeno vrijeme.

A zašto je tome tako?

Jedan su od razloga bespoštedne dugotrajne stranačke plemenske borbe koje se od hrvatske samostalnosti do danas vode na razini grada, županije i regije. One su bacile na marginu sve probleme zaostalog gospodarstva, društvenih djelatnosti, zdravstva, školskog sustava, morala i korupcije. Na državnoj razini nemamo političkog lidera koji bi se svojim autoritetom zalagao za dobrobit i razvoj ovih krajeva. Zato imamo na pretek saborskih dizača ruku, stranačkih poslušnika i klimoglavaca, koji na mjestima gdje se donose odluke, odlučuju o ničemu. Za to vrijeme lova ostaje u Zagrebu, gdje se gradi i radi, ili se prosljeđuje u Varaždin, Zadar, Dubrovnik, Istru…

Život pučanstva rodne Slavonije i njihov trenutni položaj, posebno onoga u posavskim naseljima, najbolje oslikava početni stih i naslov narodne pjesme Odavno smo graničari stari s obvezatnim dodatkom drugog stiha: čuvali smo granicu na Savi. Tako je bilo u vrijeme Turaka, a tako je i danas! Tu su nam parolu ili geslo u amanet ostavile i namijenile bivše i sadašnje hrvatske vlasti, a bespogovorno prihvatili naši politički liliputanci i beskičmenjaci svakojakih stranačkih boja.

Nasukani „graničari stari"

U vrijeme bojevanja s Turcima izgrađena je u Brodu najveća fortifikacija, ili vojna utvrda na savskoj obali, sa brojnom i dobro naoružanom vojnom posadom. Pođe li nešto po zlu morat ćemo mi, „graničari stari," pričekati dok nam stignu u pomoć vojne postrojbe iz Požege, Đakova ili Vinkovaca, jer one u Brodu više ne stoluju.

Sve gore nabrojeno tek je vrh sante leda na koju se nasukao nekadašnji Brod na Savi, današnji Slavonski Brod i cijela nam Slavonija!