Tambure koje su od druge polovice 19. stoljeća do danas građene u nas, nedvojbeno i neupitno su izvorna hrvatska glazbala, jer su nastala po izumu hrvatskih tamburaških glazbenika i oblikovana su u hrvatskim glazbalarnicama.
U zapadnom dijelu kazamata barokne brodske Tvrđave, na prostoru od oko 130 četvornih metara, u srijedu 23. siječnja 2013. godine, otvoren je Muzej tambure, u kojem je izložena dugo vremena sakupljana raznolika i uglavnom povijesna građa koja vjerno svjedoči o mjestu i značaju tambure u životu hrvatskog življa u domovini i inozemstvu, u minulim vremenima i danas.
Od osporavanog i marginaliziranog glazbala, smatranog isključivo folklornim, a ponegdje i profanim, tambura je s vremenom postala priznato koncertno i koncertantno, orkestralno i komorno glazbalo.
Od solističkog tradicijskog glazbala, tambure samice, preteče današnjih tambura, tijekom više od stoljeća i pol, izgrađeno je u glazbalarskim radionicama hrvatskih majstora umjetničkog obrta, hrvatskih glazbalara u Americi i bačkih graditelja, šezdesetak tamburaških glazbala različitog oblika, veličine, načina ugađanja, tonskog opsega i funkcije u skupnom glazbovanju, te nekoliko više ili manje sličnih inačica tih glazbala, razvrstanih u nekoliko tamburaških sustava.
Prikupljanje i izlaganje javnosti toga dobra hrvatske materijalne kulture jedan je od temeljnih zadatka ovog jedinstvenog projekta, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da neki od tih glazbala nisu više prisutni u glazbenom životu i na glazbenoj sceni.
Od osporavanog i marginaliziranog glazbala, smatranog isključivo folklornim, a ponegdje i profanim, tambura je s vremenom postala priznato koncertno i koncertantno, orkestralno i komorno glazbalo, za koje je skladan i napisan impozantan autorski opus u žanru specifične umjetničke i popularne tamburaške glazbe.
Bogatu tradicijsku glazbenu baštinu, autorsku glazbu namijenjenu tamburi te popularne skladbe različitih izričaja, pretakali su u živu glazbu brojni tamburaški zborovi, društva, orkestri i sastavi u Hrvatskoj, susjednim zemljama te među iseljeništvom prekomorskih zemalja, a najbolji i najzaslužniji od njih našli su svoje mjesto među muzejskim eksponatima i predstavljeni pisanom riječju, slikom i djelom.
S tamburom su mnogi amaterski glazbenici iz raznih društvenih staleža naučili notno pismo, upoznali umjetničku, tradicijsku i popularnu glazbu, doživjeli radost aktivnog glazbovanja, a njihov se broj iskazuje tisućama.
Posebno važnu ulogu odigrala je tambura u očuvanju nacionalnog identiteta
Posebno je važnu ulogu odigrala tambura u očuvanju nacionalnih korijena i identiteta među hrvatskim iseljeništvom, o čemu svjedoče brojni muzejski izlošci.
Uz glazbala, povijesne slike istaknutih tamburaških društava, zborova, orkestara i sastava posjetiteljima je na uvidu cjelokupna glazbena publicistika (tamburaška glasila, katalozi tamburaških manifestacija, pisani dokumenti, programi koncerta…) te tamburaško nakladništvo.
Organiziranim grupama priredit će se demonstracija postupaka pri gradnji tambura, a zainteresiranim će pojedincima biti na raspolaganju tonski, vizualni i audiovizualni snimci emitirani preko odgovarajućih tehničkih pomagala.
Unatoč činjenici da je sve donedavno većina etnomuzikologa tvrdila da tambura nije autohtono hrvatsko glazbalo, što je samo djelomično točno, ovaj muzej donosi drugu tvrdnju!
Preteča današnje tambure, žičano glazbalo dužeg vrata i malog trupa, koje su tijekom 14. i 15. stoljeća Turci donijeli u Bosnu, a potom se seobom Bunjevaca i Šokaca udomaćila u Slavoniji, Baranji, Srijemu, Bačkoj i drugdje, zaista nije samoniklo hrvatsko glazbalo!
Tambure koje su od druge polovice 19. stoljeća do danas građene u nas, nedvojbeno i neupitno su izvorna hrvatska glazbala, jer su nastala po izumu hrvatskih tamburaških glazbenika i oblikovana su u hrvatskim glazbalarnicama.
S obzirom na veliki neiskorišteni prostor tvrđave, slijedi nam akcija za uređenje tih prostora i realizaciju zamisli o multimedijalnom edukacijsko-informacijskom centru tambure.
Oblikom, izgledom, načinom ugađanja, tonskim opsegom i ulogom u skupnom glazbovanju, bitno se razlikuju od dalekog preteče, svih drugih sličnih žičanih glazbala, gitare, mandoline, balalajke, domre, bandure… Za nadati se kako će to uvidjeti glazbeni eksperti i svi posjetitelji ovog Muzeja.
Šteta što smo, zbog skučenog, prostora ostali prikraćeni izlaganju svega što je skupljeno (tambure u drugim zemljama, američka tamburaška glazbala, tamburaške manifestacije – smotre i festivali, graditelji tambura, povijesni plakati, zaslužne osobe hrvatske tamburaške glazbe, skladatelji, obrađivači, dirigenti, instrumentalni glazbenici, dužnosnici i promicatelji…).
S obzirom na veliki neiskorišteni prostor tvrđave, slijedi nam akcija za uređenje tih prostora i realizaciju zamisli o multimedijalnom edukacijsko-informacijskom centru tambure.
Cjelokupan projekt realizirali su vrijedni i ambiciozni članovi Brodske udruge tamburaša : Krešimir Dokuzović, predsjednik, Mladen Rakić, tajnik, glazbalarski majstor Mladen Jurković i članovi Udruge Danijel Bjelobrk, Bernard Tomas, Davor Marić, Tomislav Lukić i drugi. Podarili su gradu i njegovoj kulturi mnoštvo sati, dana i mjeseci volonterskog rada, što je za ovakvu akciju u našim okolnostima pravi pothvat.
Događaj je izazvao izniman interes građanstva, gostiju i uzvanika iz Zagreba, Osijeka, Siska, Požege, Vinkovaca, Županje i drugih mjesta Hrvatske, te gostiju iz Banja Luke koji su, ime njihovog gradskog tamburaškog orkestra, poklonili vrijedne partiture objavljene početkom XX. stoljeća. Odjeknuo je u pisanim i elektronskim medijima kao važan događaj trenutka i vremena u kojem živimo.
Žalimo, da se činu otvorenja nisu odazvali predstavnici Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a koliko mi je poznato, nisu bogme ni opravdali svoj nedolazak!
