IMA jedna poslovica koja kaže kako zakoni postoje da bi ih se kršilo. Ali ima i jedna zemlja u kojoj zakoni imaju ugrađenu ''rupu'', pa se mogu tumačiti ovako i onako. Ta se zemlja zove Hrvatska. Najnoviji takav zakon je onaj o kojem se u posljednje vrijeme najviše priča i koji ima ugrađenu pukotinu veličine svemirske crne rupe. Naravno, riječ je o zabrani rada nedjeljom, blagdanom i državnim praznikom. Prošlog vikenda spojio se državni praznik s nedjeljom pa su rijetke trgovine koje su radile bile pod neviđenom opsadom kupaca, a kruh se kupovao i na benzinskim stanicama. Vjerojatno nećemo dugo čekati da će nedjeljom ćevapčiće biti moguće kupiti u dežurnim ljekarnama, čim se riješi problem hoće li za to trebati liječnički recept ili ne. Ali prije toga neki su se već snašli. Tako su u Istri pojedini gradovi i općine neradne nedjelje proglasili sajamskim danom, pa su normalno radile. Zakon to dopušta. Pa je nastala prava epidemija sajamskih dana, a zemlja nam se pretvorila u veliki sajam. Grad Zagreb tako je za blagdan predstojeće Velike Gospe također proglasio sajamski dan. Pa će trgovine biti otvorena. A Sabor bi, da je pameti, cijelu iduću godinu trebao proglasiti sajamskom i to u čitavoj zemlji. Tako bismo riješili problem: imamo zakon o zabrani rada nedjeljom i odluku o proglašenju godine sajamskom. A što će nam cijela zemlja ličiti na veliki vašar - a bože moj, navikli smo već.

3 u 1

Spojeni državni praznik i nedjelja, prošloga vikenda, učinili su čudo neviđeno, pa se dogodila nevjerojatna stvar koja bi se mogla nazvati ''čudo 3 u 1''. Prvo je čudo da su se nakon dugo, dugo vremena premijer i predsjednik Republike u isto vrijeme našli na istom mjestu (kninska proslava Oluje i Alka u Sinju, dan kasnije). Drugo je čudo da su se tom prigodom rukovali. A treće i najveće: razgovarali su. I to bez posrednikâ i izaslanikâ, licem u lice, očima u oči. O čemu su nakon tako dugo vremena pričali, ne znamo, jer su mikrofoni prešutjeli ono što televizijske kamere nisu. Vidjeli smo dvojicu najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj kako žustro gestikuliraju, kao u nijemom filmu. Mašu rukama, bez smiješka na licu. A jedan od njih svako malo pogledava u nebo, kao da zapomaže: Bože pomozi! Nakon razgovora ugodnih, sve do ove nedjelje prijepodne, ako smo pažljivo motrili, nije bilo novih okršaja predsjednika i premijera, koji su do prošlog vikenda bili svakodnevni. Obojica su na odmoru, pa se možda dogodilo i četvrto čudo: među knjigama koje su ponijeli za čitanje na plaži možda se našao i roman 'Rat i mir'.

Sjećanje na „željeznu lady“

Dvije su poplave, jedna u zemlji, druga u inozemstvu, dominirale među udarnim vijestima ovog tjedna. Jedna se, poplava uz vodotoke Save, Drave i Mure, događala zbog nezapamćenih kiša, a druga, poplava nasilja u Grčkoj, kao uvertira neodigranoj nogometnoj utakmici Dinama i AEK-a, dva kluba koja su se trebala sastati u europskom klupskom natjecanju. Bujične poplave pogodile su slivove spomenutih rijeka i njihovih pritoka u zemlji, a bujice navijačkog nasilja ulice glavnog grada Grčke. I dok u bujičnim poplavama u zemlji, na sreću, nije bio žrtava, u poplavi nasilja u Ateni, smrtno je stradala jedna osoba, a više ih je ranjeno.

Dok se protiv prirodnih nepogoda teško boriti, one koje izazivaju ljudi, moguće je ukrotiti. Recept je još davne 1985. pronašla i primijenila tadašnja britanska premijerka Margaret Thatcher - koju nisu uzalud zvali 'željezna lady' - nakon nereda i divljanja navijača na stadionu Heysel, u svibnju 1985. kada je poginulo 39 ljudi, postrojila je svoje ministre sporta i policije i odlučno im rekla: 'Sklonite mi tu stoku, taj ološ sa stadiona, da vam ne bih rušila stadione, ukinula klubove i ligu i da ne bih i vas pohapsila'. Tako je uvela red na stadionima, a nogometni huligani u Velikoj Britaniji skupo su platiti divljanja. I tako, iz nekih neobjašnjivih razloga, nakon atenskog krvoprolića, sjetili smo se 'željezne lady'.

Kupujmo hrvatsko

Čitamo ovih dana kako se žale neki izbirljivi turisti na Jadranu: pod domaće im u restoranima podvaljuju pomfrit kupljen zamrznut u nekom od trgovačkih lanaca, lignje iz Afrike, oboritu ribu iz Turske, školjke iz Albanije, janjetinu s Novog Zelanda, a gulaš iz konzerve. Tako je na obali, ali zato je u kontinentalnom dijelu Hrvatske bitno drugačije. Omiljeni, svima znani, zagrebački odrezak sprema se od svinjetine iz Danske, sira iz Nizozemske, šunke iz Njemačke, jaja iz Poljske i krušnih mrvica iz Bosne i Hercegovine. Pa zadovoljni gosti ne kažu uzalud konobaru: vaš odrezak govori pet jezika!

Kruh naš svagdašnji

Jake snage MUP-a u Varaždinu prošlog su se tjedna upregle svim snagama ne bi li pronašli drskog kradljivca koji je provalio u skladište jedne trgovine i ukrao stari kruh. Mediji još nisu javili je li potraga za opasnim lopovom bila uspješna i je li priveden licu pravde. Nacija strepi za ishod i priželjkuje da hrvatsko pravosuđe najstrože kazni drskog tata. A zakonske mogućnosti za to postoje – mogao bi dobiti i do godinu dana zatvora, bez obzira na malu vrijednost ukradene robe. A da je krao svježi kruh, trebalo bi mu odvaliti bar pet godina robije.

Po(r)uka tjedna

Marija Antoaneta rekla bi nešto slično: Ako nemate hljeba, nemojte krasti stari kruh. Kradite kolače.