Niti pokušaj ujedinjavanja dva solidna kluba pod imenom "glavnog" brodskog nogometnog kluba nije baš donio spektakularan oporavak.

Inicijativa za spas Marsonije ovaj put kreće "odozdo", iznijeli su je ostaci ostataka nekada slavne navijačke skupine Legija.

Jučer sam dobio na uvid zanimljivo pismo koje je ispred Legije uputio Dalibor Jurišić Jura. Pismo prenosimo u cijelosti (nelektorirano).

"Poštovana gospodo

Molim Vas da mi objasnite tko je kriv za izrazito loše stanje u nogometu u gradu Slavonskom Brodu.
Prije 10-15 godina imali smo jak nogometni klub koji sada skoro ni da postoji .... ovo malo što sada radi je ne leđima dobrovoljaca koji sve manje imaju kisika da bi živjeli a kamoli li radili.
Zar se Vi u savezu zadovoljavate sa sadašnjim stanjem da nemamo stabilnoga drugoligaša a o prvoj ligi ne budem Vam ni pisao jer uređujete livade po gradu ( nije da sam protiv toga svaki stadion treba urediti) ali sramota za Slavonski Brod je da nemamo jedan normalan stadion koji bi zadovoljavao uvjete igranja druge lige a kasnije i prve.

Imamo juniore i kadete koji igraju prvu ligu a brigu o njima nitko ne vodi , to su ipak djeca iz naše županije za koju ste se dužni brinuti ili ako smatrate da to ne možete raditi odstupite ali vjerujem da imate snage i volje da se to riješi da ta djeca kada igraju utakmice imaju za sok popiti kada idu na gostovanja da imaju za autobus a ne da se žica od ljudi po gradu lova i da se do petka uopće ne zna budemo li slali ekipe na gostovanja.

Više nas boli ta činjenica da se o mladom pogonu nitko ne brine i da su prepušteni sami sebi nego što nemamo klub i uvjete za napredovanje.

Zašto takva tmurna situacija u našemu gradu nikoga ne zanima ?

Gdje je zapelo na suradnji grad Brod- savez – Marsonia?

Samo da napomenem da nas navijače ne zanima tko je kriv i zašto su se karike pokidale .... želimo samo jedno da se sjedne zajedno za stol i pronađe riješenje kako bi nogomet u našemu gradu došao na stare staze .

Sada Vam poštovani pišem pismo u nadi da budem dobio i nekakav odgovor a sutra Vam budemo i pokucali na vrata zato što je nama ove sramote dosta.

Dalibor Jurišić – Jura"

Pismo je upućeno gradonačelniku Slavonskog Broda Mirku Duspari, Hrvatskom nogometnom savezu (pretpostavljam županijskoj organizaciji), te predsjedniku Marsonije Draganu Mariću.

Koliko znam, do sada je samo gradonačelnik iskazao spremnost na sastanak s navijačima, već u ponedjeljak. Nadam se da će se i ostali sastati s navijačima pojedinačno, a onda, na jednom pripremljenom skupu, i skupno.

Grad Slavonski Brod peti je ili šesti grad u državi, po broju stanovnika. U skladu s tim, vjerojatno smo i zaslužili, recimo prvoligaša. Na utakmicama su u Brodu "na BSK-ovom stadionu" uvijek tuđe ekipe imale teška gostovanja, a broj navijača često je bio višestruko veći nego li na sličnim utakmicama u drugim gradovima, što ukazuje na izrazito nogometu privrženu publiku. Premda nisam neki strastveni navijač, i ja se sjećam primjerice kvalifikacijskih utakmica s tadašnjom Jugokeramikom. Na stadionu se tada tražila karta više (mislim da su čak oboreni i neki rekordi od više od 10,11 ili koliko već tisuća gledatelja)...

Moje viđenje ovoga problema ipak nije da se radi o sukobu nekoliko osoba. Treba objektivno sagledati i ostale parametre ovoga grada.

Grad nema novca. Novac za sport u zadnjih je 6-7 godina povećan gotovo tri puta(!), ali ga opet nema za sve. Ako se izuzme prevelik hladni pogon "zajedničkih stručnih službi" sportskih saveza i udruga (koji po meni uopće ne bi trebao postojati jer samo troši sredstva koja bi se mogla doznačivati direktno klubovima), sportski klubovi dobivaju (pre)malo.

Sadašnja uprava Marsonije, koja je vodila klub u neke dobre uspjehe, očito je prešla svoj maksimum sposobnosti. Ali, s druge strane, s pravom očekuje i da joj se nadoknadi barem dio troškova koje je uložila u klub.

Jedino bih se složio da Hrvatski nogometni savez ulaže u Slavonski Brod premalo! Ako HNS godišnje zarađuje preko igara reprezentacije desetke milijuna eura kroz sponzore i nagrade u kvalifikacijama, onda bi trebao ulagati u razvoj toga sporta po "provinciji", a ne trošiti cijelu tu basnoslovnu svotu u Rusanovoj, bez da i kune daju recimo Marsi i sličnim klubovima u kojima su počinjali igrati svi koji danas predstavljaju ključne igrače u nacionalnoj reprezentaciji.

Nisam stručnjak za nogomet, ali mislim da je rješenje samo po sebi razumljivo.

Treba napraviti novu skupštinu Marsonije. "Kontrolirani stečaj s preustrojem"!

Onakvu u kojoj će sjediti i predstavnici Grada i sadašnje uprave. Skupštinu treba dobro pripremiti, počevši od popisa dugovanja i potraživanja ove sadašnje uprave i igrača.

Zatim objaviti javni poziv zainteresiranim poduzetnicima. Kontaktirati i samoinicijativno neke od njih, koristeći autoritet Grada i listu s čistim računima, neka svatko zna na što bi eventualno došao.

Izabrati legitimne predstavnike navijača (prikupiti članove koji će platiti članarinu, na poseban račun, da ta sredstva ne odu u "stečajnu masu"); neka ih je desetak ili tisuću, svejedno, njihovi predstavnici moraju imati recimo onih famoznih, kontrolirajućih 25% glasova na skupštini.

Zatim neka svatko odredi kako i koliko može pomoći. Grad s koliko novca može, sadašnja uprava od kolikog se novca spremna odreći, poduzetnici koliko mogu uplatiti, navijači koliko mogu doprinijeti organiziranim bodrenjem...

Treba napraviti novi proračun, prizemljen i odgovarajući stanju u Slavonskom Brodu.

Tridesetak igrača(poluamaterskih, kojima će se pronaći posao i davati određena plaća UZ taj posao, a ne obećavati brda i doline, dok se recimo ne uđe u ozbiljnu borbu za drugu ligu, a onda ih postupno profesionalizirati i dovesti dva tri ključna pojačanja)...

Pet-šest trenera od kojih je samo jedan glavni i potpuno profesionalni "šef stručnog stožera", a ostali rade za honorar, primjeren vremenima i njihovom uloženom trudu...

Materijalne rashode u obliku pedesetak putovanja i dvoje kraće pripreme, te osnovne komunalne usluge i održavanje stadiona...

U svim ovim aktivnostima može se i uštedjeti – suradnjom (neka Komunalac kosi travu, neka Brod-plin bude sponzor za grijanje tople vode i slično).

Tih dva-tri milijuna kuna bi se već i moglo (zajednički) prikupiti za godišnje troškove, a dio bi se sigurno pokrio i ulaznicama i, nažalost nama suđenom, preprodajom igrača.

Očekujem dobru volju i razgovore bez strasti...