Rutinski sam pristupio čitanju izvješća s konferencije za medije brodskog SDP-a, misleći kako se radi o jednom od uobičajenih priopćenja jedne od gradskh stranačkih podružnica, a povodom svima zanimljive brodske "proračunske litice", koja je možda manje spektakularna od američke fiscal cliff, ali nama zanimljivija, pošto se radi o našoj koži.

Međutim, kada sam uspio doći do cjelovitog tonskog snimka događaja, šokirala me izjava glavnog(?) brodskog socijaldemokrata, predsjednika ogranka Roberta Lujića. Dakle, evo što je u svojem zbrkanom govoru, doktor znanosti Lujić (nesumnjivi stručnjak: https://www.sfsb.hr/fakultet/ustroj/zii/rlujic) 11. siječnja 2013. autoritativno ispalio:

"Očito da kapacitativne i ine mogućnosti nemamo da bi pojedinačno stranka vodila grad Slavonski Brod, ali zajednički možemo napraviti… nek' se to zove vlada nacionalnog spasa, jedinstva ili nešto drugo… moramo iznjedriti najbolje ljude. Savjetovao sam nekoliko puta da se formira Savjet vodećih gospodarstvenika i znanstvenika i svih onih koji mogu utjecati na društveni i gospodarski život grada Slavonskog Broda. Naravno to nije napravljeno. Nama, naravno, politiku vode raznorazni šloseri, švajseri, ribari i tako dalje."

Nisam baš neki gorljivi vjernik, ali mi je odmah na pamet pala jedna biblijska epizoda. Za profesora Lujića ne znam, ali njegov stranački predsjednik očito dobro poznaje biblijske citate, pa neka ga pouči:

Isus Krist (govor na Gori, oko 26. ili 29. poslije Krista): "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! ... Blago krotkima: oni ce baštiniti zemlju!"

Mene će sigurno, a Lujića možda, prekoriti naš Stipić zbog profaniranja, ali mislim da baš ovdje, prigodno, baš u brodsku političku kaljužu, pripada ovaj citat, koji poziva na spuštanje na zemlju, na spoznaju sebe kao demokratski ravnih drugima.

Zagovarajući elitizam i političku vladavinu stručnjaka, Lujić zagovara meritokraciju. Zaboravlja pri tome da ona po definiciji jest "...vladavina ograničena(!) na osobe koje se od ostatka stanovništva razlikuju po svojim superiornim mentalnim sposobnostima, znanjima ili zaslugama za grad, državu ili politički sustav".

U hrvatskom (k tome demokratskom!) društvu osnovni politički princip leži baš u jednakosti pred zakonom i jednakosti u političkom procesu.

Apartheid po profesionalnim, dapače, zanatskim kriterijima

Ovakvom naizgled jednostavnom i benigno zvučećom tvrdnjom, Lujić pokušava promovirati stav podjele hrvatskih građana, gotovo na tragu fašističkog ograničavanja - "na staleže, koji se ne smiju miješati". On neizravno zagovara apartheid samo ne onaj određen po rasi, već po profesionalnim, dapače, zanatskim kriterijima.

Glavni eksponent novoustanovljene meritokratske partitokracije, trebao je onda početi od čovjeka "sebi zdesna" na gornjoj slici. Kad bi mu se samo usudio suprotstaviti jednako hrabro kao što je napao, valjda krvožedne, "šlosere i švajsere".

Otvoreno pokazujući prijezir prema parlamentarnoj demokraciji te legalnim i legitimnim izbornim rezultatima (kakvi god da oni jesu, jer je glas birača božji glas), on se, usrdno se ufam nehotice, ruga i samim temeljima ustavnog poretka u ovoj našoj Hrvatskoj.

Doktor Lujić kaže da je "...u više navrata zagovarao osnivanje gradske 'vlade nacionalnog spasa'" nešto kao 'trust mozgova', zaboravljajući da su jedino građani ti koji, na izborima, biraju koga žele da ih u vijećima predstavlja. Totalitarni režimi su odavno istrijebljeni iz kolektivnog morala čovječanstva - baš zbog toga što su se temeljili na segregaciji; nekada Židova, a danas "svih onih koji nisu doktori znanosti".

Priznajem, i sam sam ponekad bio frustriran kako na izborima birači ne čitaju programe već glasaju srcem ili čak "kranjskim kobasicama i giricama". Ali, pomirio sam se s osnovnim pravilom demokracije: jedan čovjek, jedan glas. Glas doktora znanosti, pa i akademika, jednako je vrijedan kao i glas nepismenog starog prosjaka - i tu se ništa ne smije učiniti.

Kažem "ne smije", a ne "ne može" učiniti, jer prečesto su slični elitisti pokušavali nametnuti svoja, navodno efikasnija, rješenja od demokratskih izbora, pa su takva društva, bez obzira na eventualne dobre namjere, završavala u kaosu i smrti...

Čast mi je što imam brojne prijatelje s osnovnoškolskim obrazovanjem, jednako drage kao i one s doktoratima znanosti. Godinama sam radio kao učitelj i nastavnik, a zadovoljstvo mi je da su neki od mojih "najlošijih" bivših učenika danas uspješni poduzetnici. Isto tako čast mi je (mada ne i zadovoljstvo) što su mi neki od najboljih učenika, zbog životnih prilika, ostali samo na nižem obrazovanju, i rade jednostavne, često i fizičke, poslove; pošteno i savjesno, premda su mogli, zasigurno, završiti i najviše škole. Možda čak raditi i po spektakularnom programu SDP-a koji nudi "socijalnih" 1.600 kuna mjesečno za fakultetski obrazovane mlade stručnjake?

Lujić diskvalificirao i svoje najbliže suradnike

Elitizam nije dobar. Čak ni kad je potkrijepljen vlastitim primjerom, a on to kod brodskog SDP-a odavno nije. Pitam se, jesu li zbog ovakvih stavova sadašnjeg predsjednika SDP-a, prije četiri godine, iznutra rušili vlastitog kandidata za župana, Matu Gavrana, koji je bio, nota bene (pazi dobro, za "neobrazovane") i onaj koji je doveo i visokoobrazovanog Roberta i niskoobrazovanog Stribora u stranku?

Više sam sreće u izbornoj noći vidio na licu nominalnih esdepeovaca, nego li dan kasnije na licu reizabranog HDZ-ovog župana Danijela Marušića.

Sada mi je jasno: izgleda da zapravo nisu htjeli da nam županiju vodi geodet sa srednjom stručnom spremom, pa su izabrali doktora veterine?

Strašna je lakoća kojom je Lujić ovakvom izjavom diskvalificirao i svoje najbliže suradnike. Ponovno citiram onu o "brvnu u oku vlastitom".

Grad vode Mirko Duspara, dr.med, mr.sc. Zoran Ivanović, dipl. oec, Davor Rogić, dipl.ing.el, Ksenija Knežević, dipl. oec, Snježana Štivić, dipl.oec, Damir Klaić, dipl. ing. građ, Ankica Majetić, dipl. iur, Dubravka Marković, prof, Klaudija Tolić-Popović, dipl. ing. str, ... a u upravi rade i mnogi drugi magistri i fakultetski obrazovani kadrovi.

Lujić je svojom omalovažavajućom izjavom očito onda mislio na Ivana Kovačevića, Miju Golubičića, Stribora Valentu, Igora Safundžića...?

Ne usudim se niti pitati što bi uvaženi profesor doktor znanosti rekao na nekom skupu radnika Đure Đakovića, tamo 1991., kad su "švajseri, šloseri" i drugi spasili tenkove koje smo trebali za obranu države, a koje su neki "intelektualci, stručnjaci i državotovrni političari" odlučili, na pragu rata, prodati u Kuvajt?

A ni on sam, prije 20-tak godina, ne bi se usudio pitati kako to da je najuspješniju narodno-oslobodilačku borbu protiv fašizma i nacizma u Europi vodio, a kasnije u nesvrstanima okupio stotinjak zemalja koje ni Kina i Indija ne bi uspjele okupiti, zapravo jedan – "običan zagorski šloser"!?

Na koncu, ako bih i dopustio da se doktor tehničkih znanosti možda samo bezuspješno hrvao s vlastitim riječima i da nije mislio oduzeti pravo glasa akademski inferiornijim bićima, već da je samo mislio da se u stručnim službama treba okupiti najškolovanije, uputio bih ga neka krene od svojih redova. Ova koalicija koju je on okupio sigurno nije primjer "trusta mozgova" kako ga zamišlja doktor Lujić.

http://www.sbplus.hr/slavonski_brod/politika/upravasamouprava/oni_upravljaju_gradom_slavonskim_brodom/default.aspx

Rezimiram:
- Kao predsjednik trenutno najjače stranke u državi, četiri mjeseca prije izbora, Lujić je "odgovorno izjavio" da oni zapravo nemaju kapacitete za vođenje grada!?

- Kao predsjednik socijalne i demokratske stranke, izjavio je da, zapravo, ne bi svi trebali imati isto pravo upravljati gradom!?

- Na slici s presice, na kojoj je, ljudski odurno, a politički glupo, napao šlosere, švajsere i ribare, a predložio vladavinu doktora znanosti, kraj Lujića su sjedili: jedan mladić bez visoke škole kojeg su nasanjkali, jedan pošteni radnik koji se ne stidi svoje škole i jedan student u Republici Srpskoj, koji će, sudeći po odnosu snaga u brodskom SDP-u, jednom biti hrvatski ministar.

Unatoč svim "dobrim namjerama" prof. dr. sc. Roberta Lujića, dipl. ing. str.