PONEKAD postoje nepredviđeni osjećaji zadovoljstva i ispunjenosti baš zato što se negdje (pro)nađemo, negdje se osjećamo kao kod kuće, negdje jednostavno uživamo u onome što nam je dano... to su rijetki trenutci, teško dolazimo do takvih osjećaja. Meni se to dogodilo u utorak. Kako u Gradski muzej Nova Gradiška želim otići već duže vrijeme napokon sam uspjela u tome naumu. Došavši u muzej, zapravo bez neke težine, bez očekivanja zbog kojih bih se lako razočarala, bez predumišljaja rekli bismo, ušla sam u još jednu od oaza umjetnosti.
Prvo što me dočekalo jest izložba umjetnice Ane Sladetić. Vrlo zanimljiva interaktivna izložba Čisto i krivo/Dream Maps. Dvije serije radova, komplementarne, zasigurno je nemoguće ignorirati i dopustiti da se utope u moru zaborava. S jedne strane dijelovi stvarnosti ili izmaštane cjeline koje imaju veze jedna s drugom tek kada upotrijebimo maštu i(li) moć zamjećivanja detalja. Ne moramo uvijek misliti kako na taj prvi pogled slučajnost biva samo svrhovita u iskidanim smislovima, onima koji definiranost crpe iz plošnog opisivanja jedino ili samo viđenog. Umjetnost uči ne zaustavljanju, promišljanju, povezivanju. Bijeg od površnog i zaključak po kome zasigurno ne mora biti tako kako nam se učini na prvu jest možda najvjernija slika umjetnosti, iako neuhvatljiva, iako ne konkretna.
Ukoliko tvorbu umjetničkog djela shvatimo kao niz isprekidanih radnji koje smisao dobivaju u cjelovitosti prikazanog, ali i viđenog od strane recipijenta, ukoliko ta iscjepkanost tvori umjetničko djelo doslovno, na recipijentu je da je koristi u naknadnoj percepciji kao dijelove koji mogu, a ne moraju, biti izuzeti iz cjeline ali i njegovoj viziji umjetničke tvorbe mogu činiti zasebno djelo kao nastavak na viđeno. Suvremena umjetnost traži angažiranost, traži recipročnost. U očima promatrača se završava svako umjetničko djelo jer svaki promatrač je važan. Dakle, cjelovitost ili rasparčanost, djelomičnost je u očima promatrača od kojega uvijek ovisi kako će, kojim načinom interpretirati jedno umjetničko djelo.
Što je logično, je li logično ono što se promatra – na nama je prosudba. Kao što roman toka svijesti, od dijelova čini cjelinu čiji sadržaj može biti shvatljiv tek kada uhvatimo sebe u isprekidanostima svakodnevice, kada se osvijestimo u tim dijelovima tražeći cjelinu života tj. jednog dana, kada izmiješanost fantazije i stvarnosti, misli i djelovanja, dovedemo u razinu sebi razumljivog; tako Dream Maps svoju stvarnosnu funkciju, funkciju izvan snova dobiva kada sve dijelove posložimo u sebi shvatljive nizove ili cjeline.
Skromnost u percepciji nije škrtost u znanju ili dokazivanje neznanja, dapače, ona je poticanje na pažljivije gledanje onoga što je važnije od naših učitavanja - a to je sama umjetnost. Zaustaviti se, pogledati, dati umjetnosti da nas vodi na način koji je njoj svojstven - osjećajima, mudrošću bez verbaliziranja... oblikom, teksturom...imaginacijom.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
