U LIJEPOJ Našoj, kao u skoro svim demokratskim društvima, vlast je podijeljena na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu. Naš Ustav jamči pravo na lokalnu i područnu samoupravu svim građanima. Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a jedinice područne samouprave su županije. Teritorij naše države administrativno je podijeljen - 428 općina, 127 gradova i 20 županija. Kada tome pridodamo i Zagreb, dolazimo do brojke 576. Upravo je toliko jedinica lokalne i područne samouprave u Lijepoj Našoj.

Na lokalnoj razini postoje političari koji su uspješni, oni manje uspješni i neuspješni. Neki su kratkog vijeka kao svježi sir, a neki su bez roka trajanja, traju i trajat će.

Danas se politička moć, posebno ona lokalna, sve više mjeri kroz uspješnost političara. Tako imamo primjere mjesta gdje su pojedine političke partije svrgnute s vlasti nakon nekoliko decenija vlasti.

U Slavonskom Brodu i Brodsko-posavskoj županiji ovogodišnji izbori nisu bili napeti. Birači su kazali da su uglavnom zadovoljni i dali su najveće povjerenje onima koji su dugo godina na čelu Grada i Županije - Mirku Duspari i Danijelu Marušiću. Iako obojica trebaju još odigrati majstoricu, za očekivati je nastavak njihovog stolovanja na čelu Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije. Njihovi protukandidati teško mogu stići zaostatak. Budimo realni, onomad, ni čuveni Michael Jordan ne bi uspio nadoknaditi takav zaostatak svojih Chicago Bullsa.

Bili pristaše ili protivnici stranaka Mirka Duspare i Danijela Marušića, moramo priznati jedno - oni su među najdugovječnijim gradonačelnicima ili županima. Ako to gledamo s te strane, kazat ćemo kako su uspješni.

Ovo pitanje nije zanimljivo samo analitičarima, već i samim građanima. Iako oba nositelja dužnosti imaju značajan utjecaj na lokalni razvoj, njihova moć, odgovornost i mogućnosti ostvarenja rezultata se znatno razlikuju. Njihov zbirni proračun je skoro 240 milijuna eura.

Mi smo narod koji uglavnom zna sve. Čak bi znali i što bi napravili kada bi bili na vlasti. I kada bi birali - biti gradonačelnik ili župan - što bi izabrali? Da nas ljudi proklinju svaki put kada padne kiša i poplavi ulicu, ili biste radije da ne znaju kako izgledate, ali svejedno misle kako imate neku moć?

Gradonačelnik je lice jednog grada i svega u gradu. I fontane, ali i rupa na cesti. Svaka žarulja koja ne svijetli, njegova je krivica, a svaki novi kružni tok je njegov trijumf. On otvara vrtiće, dijeli medalje mališanima za njihove uspjehe, svečano reže vrpce. Zvuči naporno? Možda. Ali zna biti i glamurozno.

A župan? I on vlada, ali tiho. Mnogi ga i ne poznaju, ali znaju da postoji. Čak može imati i ured veličine stana s tri sobe. Neki bi kazali kako je to idealna pozicija za onoga koji voli moć, ali ne i odgovornost u očima naroda. Župan upravlja većim teritorijem, ali s manje reflektora. Problem je što dosta građana ne zna što točno župan radi. To može biti frustrirajuće za župana kojem je teško pokazati konkretan rezultat u svom mandatu. Ali župan koji zna igrati dugu igru, za njega to može biti dobra odskočna daska.

Gradonačelnika se pita za sve. Zašto je trava visoka, kad će se popraviti cesta, zašto nas grizu komarci? Župan je možda u ligi gdje se i ne pita puno njega. Ali, ipak, on odlučuje o puno stvari. Župan i ne mora biti voljen. Dovoljno je da ima dobar odnos s ministrom i s Bruxellesom.

Gradonačelnik je svakako bliži narodu, ali nosi i veći politički rizik, dok župan djeluje više iz pozadine, ali upravlja znatnim resursima. Suradnja župana i gradonačelnika je najidealnije rješenje uspjeha. Grad ne može napredovati bez jakog zaleđa, a niti županija bez snažnih gradskih središta.

U konačnici, uspješan je onaj koji zna spojiti viziju s rezultatima, bez obzira nosio titulu gradonačelnika ili župana. Glasači su jasno kazali kako su u tome uspjeli i Duspara i Marušić.