JE li situacija u Slavonskom Brodu baš toliko ozbiljna da nikom, ama baš nikom, nije do smijeha? Pitam se to čitajući neki dan na SB plusu o natjecanju za izbor najboljeg stand-up komičara u ovoj i sljedećoj godini koje se održalo u Slavonskom Brodu. Na natjecanje se nije javio ni jedan Brođanin, pa je boje tog grada - kako piše ovaj portal - branio Bosanac iz Usore.
U Slavonskom Brodu (a slično bi bilo i drugdje u Slavoniji
ravnoj) nitko se, dakle nije javio na stand-up natjecanje. Nikome nije do
zajebancije. No, zašto je to tako?
Zašto su Brođani tako smrtno ozbiljni i zar je moguće da baš ne postoji ništa čemu bi se mogli slatko smijati? Ničeg što bi vrijedilo stand-up nastupa? Zar ni jedan mladi čovjek ne želi stati pred publiku i ismijati neku pojavu, događaj, osobu? Zar u Brodu nema ničeg smiješnog? Zar gradonačelnik, župan, predsjednik HDZ-a ili SDP-a, nitko od vijećnika u brodskom gradskom vijeću ili županijskoj skupštini, nitko od zastupnikâ u Saboru, ili ministara, uključujući i rođenog Brođanima, ministra financijaZdravka Marića, ne zaslužuje pažnju lokalnog stand-up komičara? Zar ni jedan brodski sudac nije donio kakvu komičnu presudu, zar ni jedan svećenik nije u propovijedi ispalio nešto urnebesno što bi vrijedilo ismijati? Jesu li Brođani cijepljeni protiv humora i satire, ili je Slavonski Brod stvarno grad u kojem nitko ne vidi razloga za smijeh?
U anketama koje povremeno, obično tijekom turističke sezone, objavljuju mediji pitajući strance kako doživljavaju Hrvate, čest je odgovor kako su ljudi ovdje suviše ozbiljni i natmureni, namrgođeni i na kratkom fitilju. Nigdje osmijeha na licima, nigdje bezbrižnosti, dobrog raspoloženja. Živio sam neko vrijeme u Americi, a i nešto sam putovao po svijetu, pa s priličnom sigurnošću mogu reći da nisam vidio veselije nacije od Amerikanaca. Svi se nešto smiju, kao da su na lakim drogama, napušeni. Pa pomislih: ljudi ondje dobro žive, zemlja im je velesila, mnogima se ostvario američki san.
Ali putujući po siromašnoj Mongoliji ili jednako siromašnom Nepalu, po napaćenom Vijetnamu, od sjevera do Juga, od Hanoja do Sajgona, ili u Peruu, Indoneziji, Indiji, a osobito Kubi, vidio sam toliko nasmijanih lica, toliko ljudske radosti i sreće, da sam shvatio kako siromaštvo ne mora nužno biti razlog za ozbiljna, natmurena, turobna lica. Hrvatska, mada nam ne cvjetaju ruže, sigurno je ekonomski bogatija od svih nabrojanih država, ali je u silnom deficitu kada govorimo o osmijehu na licima njenih građana.
U Slavonskom Brodu (a slično bi bilo i drugdje u Slavoniji ravnoj) nitko se, dakle nije javio na stand-up natjecanje. Nikome nije do zajebancije. No, zašto je to tako?
Pokušajmo se, na trenutak, staviti u ulogu da netko od nas treba stati pred publiku, pričati im smiješne stvari i očekivati salve smijeha iz dvorane. Pokušajte to zamisliti. Što biste govorili? Što bi to moglo nasmijati ljude, a da već nisu čuli nešto bolje, urnebesnije, luđe i nevjerojatnije od onoga što biste im vi, stand-up komičar, mogao ispričati?
Hajde, budite duhovitiji od Brođanina Zdravka Marića, ministra financija, koji je još u siječnju tvrdio da je s Agrokorom sve u redu i da Todorićeva tvrtka posluje stabilno. Za puknut' od smijeha! Ili ispalite provalu poput ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, koji ozbiljnošću stand-up komičara smrtno ozbiljnog lica dok se publika valja od smijeha, priča kako je mirovinski sustav stabilan, bez obzira što su fondovi u jednom danu samo na dionicama Leda izgubili 200 milijuna kuna. Ha, ha, ha, ha!
Zamislite se u ulozi stand-up komičara koji mora biti duhovitiji od bivše predsjednice Ustavnog suda, Jasne Omejec koja tvrdi kako nije znala da ne može pola godine nakon prestanka obnašanja te dužnosti primati naknadu plaće, jer je imala sporazum o pravu povratka na posao na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Ha, ha, ha, ha!
Ili, nadmašite njenog kolegu, također bivšeg predsjednika Ustavnog suda Smiljka Sokola koji je, kad su Ankicu Tuđman uhvatili s neprijavljenom štednjom u jednoj našoj banci, rekao da novac nije imovina. Uahahaha, uahaha! Ili Andrije Hebranga i njegove izjave da on nikada ne laže, samo povremeno ne govori istinu. Ili poduzetnika Horvatinčićakoji je u istrazi nacrtao preciznu skicu nesreće u kojoj je svojom jahtom ubio talijanski bračni par, a onda na suđenju rekao kako je pao u sinkopu, a sutkinja povjerovala i oslobodila ga. Hi, hi, hi, hi, hi!
Ili: nadmašite Roberta Ježićakad je sucu Ivanu Turudiću na pitanje kada će s računa svoje tvrtke uplatiti pet milijuna eura u državni proračun, ne trepnuvši rekao kako će to učiniti za 30 dana. I sad pazite da ne umrete od smijeha: rekao je to prije više od pet godina, potkraj listopada 2012. na suđenju bivšem premijeru Sanaderu. Novac, naravno, nije uplaćen ni do danas.
Stand-up komičaru nema ništa strašnijeg od mogućnosti da ne nasmije publiku, a da sam umjesto toga on ispadne smiješan. Zato razumijem Brođane, pametni su to ljudi. Koji bi se to stand-up komičar upustio u jalov posao stati pred publiku i pokušati ih nasmijati u državi gdje su vrhunski stand-up komičari u Vladi, Saboru, sudovima, politici…
Čuli su Brođani za pjesmu:
Uzalud vam trud svirači.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -