- Idemo u štrajk, kaže istaknuti član Sudačke udruge.

Ostalih desetak kimaju glavom. Dvojica na Skypu također.

- Idemo. - kažu složno.

Jedan od sudaca, sklon šali, čije presude često izazivaju podsmijeh u javnosti, kaže: - Nitko više neće moći reći da je sve u ovom društvu crno. Naš bijeli štrajk promijenit će sliku društva. Bijeli štrajk u crnim vremenima. Ljudi će nas podržati. Crnilo na sve strane, svugdje oko nas, a samo suci u bijelim štrajku.

- Bilo bi dobro da od ponedjeljka, svakog dana dok traje naš bijeli štrajk, dolazimo na posao u bijelim odijelima. Bijele košulje, bijela odijela, bijeli kostimi, bijele cipele.

- I kravate. - doda jedan sa Skypea. - Naravno, bijele.

- Izgledat ćemo kao anđeli. - doda onaj šaljivdžija.

- Znadete kako zovu nogometne suce: ljudi u crnom. A mi ćemo, za vrijeme bijelog štrajka, biti ljudi u bijelom. Ili, da nadopunim kolegu: bijeli anđeli.

- Gledajte - nastavi istaknuti član Sudačke udruge. - Ove naše plaće, javna su sramota. Ljudi gledaju naše imovinske kartice i smiju nam se. Vozimo automobile stare po 15, 20 godina, tiskamo se u stanovima od 50-ak kvadrata, bez ušteđevine, s gomilom kredita. Vidim, neki od nas, moraju se čak baviti doživotnim uzdržavanjem starih i nemoćnih, neki su zasadili voćnjake kako bi nešto dodatno zaradili, neki drže predavanja za mizerne honorare, dio kolega angažiran je u Hrvatskom nogometnom savezu. Sve da bismo, uz ove mizerne plaće, skrpili kraj s krajem.

- Još nam samo preostaje do počnemo skupljati boce po kontejnerima. - oglasi se onaj šaljivdžija.

- I onda se svi čudom čude kada netko od nas poklekne za, što ti ja znam, 50, 100 tisuća eura, kao oni kolege u Osijeku. Ne osuđujem te ljude. Pored ovakvih plaća ljudi se pokolebaju. Prime kovertu. I što je tu čudno, bože moj? Pa tko to, molim vas, u ovom društvu ne radi? Znamo to iz osobnog iskustva: kolikim smo političarima sudili, ministrima, gradonačelnicima, saborskim zastupnicima, pa sveučilišnim profesorima, policajcima, gospodarstvenicima. I to onim najuglednijim.

- Uvijek mi je bilo žao osuditi kakve ljude. Razumijem ih. Ni njima nije lako. Kao ni nama. I zato idemo u bijeli štrajk.

Onaj istaknuti član Sudačke udruge, mahne rukom da stiša kolege koji su počeli govoriti istovremeno.

- Hajdemo lijepo kao u sudnici. - reče. - Govorite tek kad vam dam riječ. Ali kad već govorim, reći ću i ovo, nije naš bijeli štrajk samo zbog plaća. Razapinju nas na sve strane, nazivaju nas rak-ranom društva, mediji nas čereče, tamo neka novinarska piskarala, kojekakvi portali, ne skidaju nam se s vrata. Pa sjetite se samo što su radili našem kolegi, šefu jednog općinskog suda, kad je kupio penthouse od bijednih stotinjak kvadrata za osam tisuće kuna. Pa što? Čovjek je sve lijepo objasnio, ali oni, mediji, naprosto ga gaze, ne daju mu mira, okomili se kao jato stršljena. Nađite mi molim vas osobu na cijeloj kugli zemaljskoj koja ne bi kupila takav stan za takvu cijenu. Što je tu sporno? Čisti zakon ponude i potražnje.

Onaj jedan sa Skype koji je dugo davao znak predsjedavajućem da ga uključi, napokon je dobio riječ.

- Vjerujte, nisam imao za benzin da danas dođem u Zagreb. Pa se javljam Skypeom. Sramota me to reći, kolege, ali s onom crkavicom od plaće jedva preživim. I sad nam ministar nudi osam posto povišice. Sram ga bilo. E, da mi se taj jednog dana nađe u sudnici…

- I onda te priče o percepciji pravosuđa. Te suđenja dugo traju, te toliko i toliko neriješenih predmeta, te toliko je postupaka otišlo u zastaru. A nitko ne kaže kakve su nam plaće. I zato mislim da smo suglasni: od ponedjeljka bijeli štrajk. Pa neka onda vide kako je to. Tko je „za“? - upita istaknuti član Sudačke udruge.

Ona dvojica na Skypeu podigoše ruke, isto učiniše i suci u dvorani. Samo jedan nije. Onaj šaljivdžija.

- Što je pobogu, kolega? - upita istaknuti član Sudačke udruge. - Vi niste „za“?

- Malo me strah. Strah me tog bijelog štrajka. Skeptičan sam. S obzirom koliko smo radili do sada, bojim se kako nitko neće primijetiti da smo u štrajku.