- Šč! Šč!

Premijer zastade usred rečenice. Nabrajao je uspjehe Vlade i taman kad je počeo govoriti o onom što je ostavio za kraj, onom najboljeg od najboljeg, šlagu na torti, iznenada zastane.

- Šč! Šč!

Neugodni zvuk raširio se dvoranom, kao da je usred koncerta simfonijskog orkestra netko uključio kutnu bušilicu, fleksericu.

- Šč! Šč!

- Brzo vode! Vode! - viknu netko iz dvorane.

Konobar koji je dremuckao u zadnjem redu sjuri se prema govornici s bocom Jane i čašom na pladnju. Oko premijera već su bila dvojica pripadnika njegova osiguranja. Odnekud se stvorio i liječnik.

- Šč! Šč! Ščepala me ščucavica – reče premijer otpivši nekoliko gutljaja vode. Zatim duboku udahne.

- Šč!

- Popijte još nekoliko gutljaja - preporuči liječnik.

Premijer polako udahne nekoliko puta, pa popije dva duga gutljaja vode. Smireno nastavi:

- Od prvog siječnja uveli smo euro. Ogroman korak za našu zemlju. Ljudi su prihvatili našu novu valutu, danas u svojim džepovima nose iste novčanice i kovanice kao građani najrazvijenijih europskih zemalja: Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske… Turisti koji dolaze oduševljeni su, više ne moraju u mjenjačnice, ne stoje u redovima da bi svoje eure mijenjali za kune. Za njih je to ogromno olakšanje a za hrvatski turizam gigantski plus. Vidjet ćete na kraju ovogodišnje turističke sezone, kad se sve zbroji. I sjećate li se one kuknjave, onog cmizdrenja oporbe kako su plašili građane eurom. Jedni su govorili kako će sve poskupjeti i kako zamjenom kune gubimo nacionalni identitet. A ja im odgovaram: Da bilo je poskupljenja, ali su i plaće rasle. Evo, porasle su plaće liječnicima, sada ćemo povećati plaće sucima, a uskoro i drugima koji dođu prosvjedovati na Markov trg ili stupe u štrajk. A što se tiče priča da smo se odrekli kune, to mogu pričati samo krajnje zlonamjerni. Svaki naš građanin zna, jer to svakodnevno vidi, kako naša kuna veselo skakuće na kovanicama eura. Imamo kunu na euru! Eto i to smo uspjeli. Uveli euro, a sačuvali kunu. I gdje je sada ta oporba, nema je, šćućurila se.

- Šč! Šč!

Premijer opet zastane. Otpije gutljaj vode, pa još jednom štucne. - Šč! Šč!

Zatim popravi naočale koje su poskakivale na nosu, pa nastavi.

- Od prvi siječnja naši građani sjednu u automobil u Zagrebu, Rijeci, Splitu. Osijeku i putuju bez zaustavljanja nekoliko tisuća kilometara do krajnjeg sjevera Europe, Finske ili Švedske. Nema više stajanja na granicama Slovenije ili Mađarske, nego vozi Miško, kamo hoćeš. Nitko te ništa ne pita. Nigdje se ne zaustavljaš. Nikome ne pokazuješ putovnicu ili osobnu iskaznicu. Blagodati…

- Šč! Šč! – opet štucnu premijer.

…blagodati Ščengena. - Šč! Šč!

Liječnik u dvorani počeo se meškoljiti. Štucanje nije bezazlena pojava, može biti znak bolesti, mada se najčešće radi o nehotičnom stezanju dijafragme koje uzrokuje nekontrolirani grč. Javlja se obično nakon obilatog obroka, ali koliko zna premijer nije ništa jeo od doručka, a to je bilo prije šest sati. Štucanje je i znak stresa, čemu je premijer svakodnevno izložen. Ali može biti i znak nečeg puno goreg. Savjetovat će premijeru hitan pregled.

- I eto - nastavi nekako premijer nakon što je iskapio času, a konobar pohitao s novom bočicom Jane. – Eto, sad, sad kad smo trebali trijumfirati i u Liverpoolu, eto nam fijaska. Čim nešto moja Vlada prepusti drugima, nastaju problemi. A zamislite kakav bi to bio niz. Uveli smo euro, ušli u Ščengen  - Šč! Šč! – zastane na djelić sekunde premijer i nastavi:  Euro, Ščengen, Euroščong.

Liječnik se sada već ozbiljno vrpoljio, osjećao je kako su mu grašci znoja orosili čelo. Lovio je premijerov pogled, pa kad ga napokon uhvati, počne premijeru pokazivati kažiprstom desne ruke na sat na lijevoj. Valjda je shvatio, valjda je razumio da treba završiti.

- Šč! Šč!

- Vidjeli ste sinoć kako smo neslavno prošlo u Liverpoolu. I to samo zato što Vlada nije imala svoje prste u izboru pjesme koja će nas predstavljati. A sada, eto oporba već udara po nama, po meni: Mi smo krivi, ja sam kriv, za neuspjeh na Euroščongu: - Šč! Šč!

I spominju me svi, od prvog do zadnjeg u oporbi, pa je li onda čudno što me ščepala ščucavica:

- Šč! Šč!